Izvor: Danas, 31.Jul.2015, 11:16 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Hipokrizija predsednice Hrvatske
"Na početku dvodnevnog radnog posjeta Izraelu, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila je na svečanosti darivanja Yad Vashemu Oscara koji je Branko Lustig 1993. dobio za "Schindlerovu listu".
U govoru je izrazila "najdublje kajanje zbog svih žrtava Holokausta u Hrvatskoj, stradalih od ruke kolaboracionističkog ustaškog režima". Dodala je da je velik dio hrvatskog naroda bio dio antifašističkog pokreta otpora te da je "sadašnja RH utemeljena na antifašizmu >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << i na Domovinskom ratu". To da se nešto slično (Holokaustu) dogodilo u Vukovaru i Srebrenici govori da mir ne smijemo uzeti zdravo za gotovo, poručila je."
Ovako su hrvatske dnevne novine izvestile o poseti hrvatske predsednice Izraelu. Sasvim slučajno pak hrvatska javnost je istovremeno obaveštena i da će Kolinda Grabar Kitarović leto provesti u splitskoj ratnoj luci "Lora", našoj pak javnosti, poznatoj kao ozloglašen logor i mučilište hrvatskih militanata tokom građanskog rata devedesetih godina.
Prihvatam da Kolinda Grabar Kitarović, u Hrvatskoj od mnogih, još u svojoj predizbornoj kampanji, javno nazivana "barbika", nije morala da vidi dokumentarni film Nenada Puhovskog "Lora - Svjedočanstvo". Ali je, ako ne ranije, onda barem u funkciji predsednice Hrvatske, morala da bude upućena u sudske procese nazvane "Lora 1", koji je kako-tako okončan, kao i "Lora 2" i "Lora 3", koji tek treba da uslede. U ovim procesima, kao što je našoj javnosti poznato, sudi se hrvatskim građanima koji su u Lori teško zlostavljali zarobljenike, što vojnike i rezerviste JNA, što naprosto građane Splita i zaleđa srpske nacionalnosti, mučili ih, sakatili i ubijali. A povrh svega, taj logor smrti je bio u funkciji sve do avgusta 1997, iako je sporazum o normalizaciji odnosa između Hrvatske i tadašnje SR Jugoslavije potpisan još godinu dana ranije, tačnije 23. avgusta 1996. Štaviše, tačno se zna da je 16 (šesnaest) Srba bilo u "Lori" zatočeno i nakon kraja rata i da su tretirani kao robovi, a ne bilo kakvi zarobljenici, prisiljavani da pljačkaju srpske kuće posle "Oluje" i obavljaju poljske, građevinske i ko zna kakve sve još radove za svoje vlastodršce - formalno pripadnike hrvatske vojske.
Sve narečeno, a i još mnogo toga o užasavajućim mučenjima i likvidacijama koji su se odigravali u "Lori" hrvatska predsednica je naprosto, po svojoj funkciji, morala da zna. Osim ako nije kao prava barbika razumela o čemu se tu radi. Valjda su u međuvremenu dobro oribani od krvi zatočenika, izvađenih očiju i odsečenih delova tela, mračni koridori "Lore" i i žicom ograđenog prostora te ratne luke.
