Hiljade dece u „pritvoru“

Izvor: Glas javnosti, 08.Okt.2009, 11:55   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Hiljade dece u „pritvoru“

BEOGRAD - Malo kome je poznata činjenica da je na hiljade mališana u Srbiji u kućnom pritvoru. Nisu oni nikakvi mali delinkventi kojima je ograničena sloboda kretanja, već deca sa autizmom koja u ovoj zemlji nemaju gde da idu. Prema svedočenjima njihovih roditelja, za njih nema mesta u vrtićima, školama, na ulici... NJihovi sugrađani ih proglašavaju ludacima i opominju roditelje „da vaspitaju tu ludu decu“. Neretko se dešava da i same porodice kriju tako „falično“ dete i žmure >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << na činjenicu da mu je potrebna pomoć, a ne kućni zatvor.

Država ne brine

Mirko Gojić kaže da država skoro uopšte ne brine o autističnim ljudima.

- U Beogradu se još i nešto dešava, jer pri vrtićima postoje takozvane razvojne grupe koje pohađaju autistična deca. Ima i dva dnevna boravka, kao i stacionar gde su smeštene osobe starije od 25 godina, kao i deca iz cele Srbije koje su roditelji doveli da tu budu. Sada je naše udruženje podnelo inicijativu da se pokrene pitanje u Skupštini grada za proširenje socijalnih usluga. Neophodno je da se uvede povremeno i privremeno čuvanje takve dece, kao i produženi boravak sa noćenjem i pomoć u kući. Mnoge majke ne mogu da rade zbog nege autističnog deteta - kaže on.

Roditelji nisu krivi

Svaki roditelj, kod čijeg deteta je konstatovan autizam, postavlja pitanje uzroka i da li je on nešto pogrešno „uradio“. Gojić kaže da se on i njegova supruga to nikada nisu pitali, već su sve činili da problem počnu da rešavaju. Inače, kako stručnjaci objašnjavaju, roditelji nisu krivi. Jer, ni na koji način nisu mogli da utiču na pojavu autističnog poremećaja kod deteta. Postoje pokazatelji koji ukazuju na organske uzročnike i sva savremena istraživanja se vode u tom pravcu.

Један целокупни колапс народа и државе. Једна невиђена себичност и лицемерје. "Брига мене за болесну децу", кажу родитељи чија су здрава. Па онда и последњу пару дају за спортове, у нади да сопствену децу једног дана уновче на западу. Успева један(а) од хиљаде да се прогура, и слика са дивљим Билом Клинтоном. А остали, разочарани банче по сплавовима до зоре. Србијо, нек ти је на здравље 5. октобар!

Srbija je surova prema svima koji nisu kao iz fabrike stancovani.Ja sam baka jednog takvog deteta.Moja kcerka i ja sam primetile da sa njime nije nesto nu redu.Taj osecaj je bio vise na nekom drugom nivou.Spremali smo se da kazemo mom sinu i snaji da ga vodi na pregled ali nismo znali kako ce oni to prihvatiti.Na kraju smo odlucili da kazemo jer smo prosli kroz sve sto je moglo da se nadje na internetu.Moj sin se toliko naljutio da je otisao kuci .Nije mogao da prihvati.Snaja je bila ljuta takodje .Posle dve nedelje ga je odvela na pregled i ustanovili su autizam.To su bila teska vremena za nas.Srecom , snaja je ispitala sve moguce sto je nasla na internetu ili cula.I pored velike plate kao profesorka , zive veoma skromno jer kupuju programe koji pomazu takvoj vrsti dece.A je sada 7 godina , pocinje i da prica pomalo , ne nosi pelene vise i smiren je .Kao majka ona se raduje svakom novom pozitivnom ishodu.Ta deca iziskuju puno paznje ali sve sto se uradi za njih e spor proces ali vredan truda.Uciniti autisticno dete da bude samostalan je najvaznije.Ta deca se obicno cesto smeju ali blizi kontakt sa njima je nemoguc.Ima mladih ljudi koji su dobijali pomoc , vecinom , od roditelja i odrasli su kao nezavisni mladi ljudi .Cak sta vise ima i takvih da jedva primetite da je on /ona autistican .Ta deca su u drugim stvarima genije.A je , na primer , mogao da savlada svaku igricu za vrlo kratko vreme .Nijedna "normlna " osoba ne moze da ga pobedi u tome.Inteligencija postoji u tim osobama ali je tesko to razvijati zbog komunikacije.Komunikacija je najveci problem kod autizma.

Svako ko okarekterise tu decu da su luda treba poslati kod psihijatra.Gde je milost u ljudima?Gde je vera u Boga i verovanje da sve ima svoj razlog u zivotu.?Mozda ta deca dolaze na svet da nas nauce sta znaci voleti neograniceno.Meni , kao baki , je najvise nedostajalo da dotrci kod mene i da me poljubi ili ga poljubim.A sada dodje i poljubi me i dozvoli da ga poljubim i pomazim.Moja snajka je ulozila mnogo novca i vremena ali i zivaca da bi mu pomogla .Ulozeno je mozda hiljadu procenata a poboljsanje 20 posto ali VREDI.Svako treba da shvati da samozivot i nerazumevan je je nesto nize i od zivotinja jer i zivotinje imaju svoj zakon i toga se pridrzavaju.Poruka roditeljima :volite svoju specijalnu decu , nesto cete i sami nauciti.Za one koji se nerviraju i nekulturno ponasaju sa takvim roditeljima i decom mogu samo da kazem da se paze jer takvo dete moze da doje i u njihovu familiju.A sto se tice drzava da vodi racuna o takvoj deci , nimalo me ne cudi .Drzava ne brine ni o normalnoj deci i ne brine da li imaju i parce hleba da pojedu.Svako treba da provede nekoliko dana sa decom kao sto je A i da shvati da ta deca imaju nesto specijalno u sebi..Na kraju reci jednog oca:Kada nam je Bog poslao kcer koja je mongoloid , poslao nam je andjela.Dobili smo je u srednjim godinama i ona je nasa radost u starosti.Koliko razlicit mentalitet ovde i tamo.Sva sreca onima koji imaju "specijalnu" decu.Ipak bolje nego imati teskog narkomana u kuci.

Nastavak na Glas javnosti...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Glas javnosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Glas javnosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.