Izvor: Politika, 18.Sep.2009, 23:05 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Gola sablazan na Vršačkom bregu
Od kraja 19. veka pa do Drugog svetskog rata, u Vršcu je delovalo Društvo riklijanera, čiji su članovi propovedanjem o isceliteljskoj moći prirode i navikom da razodeveni šetaju Vršačkim planinama intrigirali i skandalizovali ondašnju javnost
Vršac – „Riklijaneri su okupirali Vršački breg i napravili puteve, obeleživši ih na tri jezika, kako bi mogli goli da primenjuju svoja vazdušna kupanja. Nemamo ništa protiv njihovog ličnog izbora, ali se >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << gnušamo zbog postupaka nekih riklijanera, koji ne idu obeleženim putevima, već putem kroz šumu, kojim šeta roditelj sa ćerkom. Među članovima ima ozbiljne gospode, ali oni treba da pripaze na druge svoje članove, kako ne bi sablažnjavali one koji se ne klanjaju Riklijevu umstvovanju."
Ovo je deo teksta objavljenog u vršačkom listu „Budućnost" 1895. godine, pod naslovom „Gde je moral?". Autor komentara bavio se aktivnostima Društva riklijanera, pobornika jačanja organizma i lečenja prirodnim faktorima: suncem, vazduhom i vodom.
Dr Mihajlo Stanivuković, koji već decenijama prikuplja građu za knjigu o prošlosti zdravstva vršačke regije, kaže za naš list da rad ove u svoje (i ne samo svoje) vreme čudne družine predstavlja posebnu zanimljivost oblasti istorije kojom se bavi:
– Švajcarac Arnold Rikli (1823–1906) osnivač je pokreta koji je odbacivao lečenje lekovima, a insistirao na helio, aero i akva terapiji. Još 1846. godine, nakon utemeljenja ovog pristupa u Švajcarskoj, Arnold Rikli osniva i Zavod za helioterapiju na Bledu, a dvadesetak godina kasnije, njegove ideje su prihvaćene i u Vršcu, gde je osnovano Društvo riklijanera – navodi Stanivuković i naglašava da je u Društvu bilo stotinak uglednih trgovaca i zanatlija, različite starosne dobi.
Naš sagovornik ističe da je dragocene podatke o riklijanerima dobio i od nekadašnjeg višeg kustosa Narodnog muzeja u Vršcu Bate Pešića (svojevremeno dopisnika „Politike"):
– Evo kako je, prema sačuvanim opisima, izgledao riklijanerski ritual: ovi pobornici ideje Arnolda Riklija dolazili su pre svitanja na Vršačke planine, da bi se nadisali čistog vazduha, a potom bi, nakratko, „upijali" prve sunčeve zrake, pri tom ostajući samo u kupaćim gaćama. Završnica ovog svakodnevnog „punjenja baterija" odigravala se u vodenim kupkama, smeštenim u obližnjoj zgradi, gde se nalazilo sedište Društva. Nakon opisanog „trojnog tretmana", riklijaneri bi se vraćali kućama i svakodnevnim poslovima.
– Pričalo se u to vreme, a verovatno su famu širili i sami riklijaneri, da je zahvaljujući redovnom akumuliranju snage prirode vršačkim trgovcima i zanatlijama, članovima Društva, i posao naprosto cvetao – kaže dr Stanivuković.
Elem, da su „golaći" sa Brega uistinu bili ne samo ekstravagantni već i avangardni, pokazuje i način na koji su reagovali na „prozivanje" u članku u listu „Budućnost", citiranom na početku teksta. Umesto upuštanja u polemiku, oni su na stranicama istih novina objavili oglas, ponudivši najpre „poštovanoj publici krevetno parno kupatilo", a zatim je u „Budućnosti" osvanula i velika reklama, kojom upravitelj riklijanerskog kupatila gospodin Veliček oglašava da kupke na Bregu leče „sve živčane, spinalne, cerebralne, želudačne, crevne, jetrine, slezinine i bubrežne, revmatične bolesti i giht, anemijska stanja i oskudicu krvi, bledoću, sifilis, šećernu bolest, bolesti ženskih polnih pribora, oronulost muške snage...”, uz napomenu: „prospekte šaljemo badava".
Vršačko Društvo riklijanera raspalo se uoči Drugog svetskog rata, ali je za sobom ostavilo i danas opipljivu zaostavštinu: njihova zgrada na Bregu, u kojoj je sada Društvo ekstremnih sportova, sagrađena je između 1893. i 1895. godine, a ovekovečena je i na triptihu Paje Jovanovića, koji je umetnik naslikao krajem 1895, uoči Milenijumske izložbe u Budimpešti. Na srednjem delu triptihona, na kojem su prikazani berači grožđa, jasno se prepoznaje bela kuća sa dva tornja vršačkih riklijanera. Dalje, 1912. godine su za „fantastičnih 350.000 forinti" podigli zdanje sanatorijuma „Sanitas", u kojem je danas smeštena Služba za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Inače, pomenuto zdanje je važilo kao „pravo mesto za hofiranje" (udvaranje) što su riklijaneri „bolešljivom svetu" preporučivali kao aktivnost koja isceljuje dušu i telo.
Jovica Danilović
[objavljeno: 19/09/2009]
