Izvor: Vostok.rs, 21.Jul.2020, 15:17
Dr. Slobodan Udović, heroj dana
Poštovani,
pišem vam sa namjerom da vas upoznam ukratko sa događajem koji se desio u jednom restoranu na Savi 19.7.2020.(subota).
Došao sam porodično na ručak u restoran "Suvenir". U jednom trenutku sam primjetio komešanje za susjednim stolom gdje je jednom muškarcu (oko 45 god.) pozlilo. Prijatelji i konobari su se sjatili oko njega, polivali ga vodom, vadili mu hranu iz usta jer nije disao, počeo je da plavi u licu. U tom pomalo neorganizovanom pristupu se pojavio dr. Udović(kasnije sam saznao ime). Počeo je da pruža pomoć ugroženom i da organizuje nas pomagače. Rekao je konobarima da zovu hitnu pomoć i da ukratko objasne u čemu je problem. Ugroženi muškarac se par puta poslije Hajmlihovih zahvata vraćao blagoj svijesti, ali nakratko. Situacija je i dalje bila kritična. Nema disanja, puls slabi, modra koža lica.
Slobodan traći da se unesrećeni iznese napolje, kako bi uštedili put ekipe hitne pomoći. Napolju unesrećenog stavlja u koma položaj, mjeri puls, drži mu usta prohodna vadeći hranu, itd...Prijatelji unesrećenog već paniče, ne mogu da dočekaju hitnu, pokučavaju da dovezu vlastito vozilo na nasip.
Najgori trenutak je bio kada dr. Slobodan traži da se informišemo o dolasku hitne pomoći, jer ne osjeća puls unesrećenog, pacijent je skroz tamno plav u licu, prijatelji u panici, unesrećenom otvoreni oči, pogled u prazno, i za nas koji nismo iz medicinske struke je taj čovjek nažalost umro.
Dr. Slobodan stavlja umrlog/unesrećenog(tada sam čuo da se zove Vule), stavlja na leđa, briše mu usta, daje instrukcije prijatelju za masažu grudnog koša i počinje davanje vazduha na usta. To je trajalo nekoliko minuta, unesrećeni nije davao znakove života.
U jednom trenutku čujem da dr. Slobodan viče:"Šta je to, brzo to da vadimo, pomozite, stisni, čupaj!" U tom trenutku(ne znam ko tačno) vadi iz usta unesrećenog komad bifteka, veličine palca odraslog muškarca, koji je vjerovatno ispao iz dušnika zbog pritiska i postupka oživljavanja. U tom trenutku unesrećeni vrši duboki dugački udah, kapci mu se šire i vidim da se život vratio u otvorene, već mrtve oči. Dr. Slobodan nastavlja sa pomoći do dolaska ekipe hitne pomoći.
Nikada u životu neću zaboraviti taj trenutak vaskrsenja.
Zašto ovo pišem? Zato da bih kolektiv vaše ustanove upoznao sa ovim događajem, da znate da radite sa vitezom, Čovjekom, koliko sam shvatio diskretnim herojem. Ovakvi ljudi ulivaju optimizam i svojim primjerom pokazuju nekima zastarjele i "aut" termine čojstvo i milosrđe.
Ja sam dr. Slobodanu obećao flašu rakije, a vas njegove radne kolege molim da mu čestitate.
Nemam direktan kontakt sa dr. Slobodanom, samo mi je rekao gdje radi, molim vas prenesite mu pozdrave i proslijedite ovo pismo. Podatke i kontakt sam potražio na internetu.
S poštovanjem,
Saša Savićević
.jpg)
