Izvor: RTS, 18.Nov.2015, 10:43 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Dadilje skupe, a državni vrtići prepuni
Kome poveriti decu na čuvanje - jedan je od najvećih problema zaposlenih roditelja. Rodbina, prijatelji i bake pomažu kada su vrtići popunjeni. Međutim, jedna od mogućnosti, dadilja iz agencije, košta šest puta više od vrtića.
Bake i deke sve manje učestvuju u odgajanju dece jer je sve manje porodica koje žive u zajednici.
"Roditelji u manjim mestima imaju daleko više opcija. Najčešće >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << im tu žive i roditelji i šira rodbina, tu je veća zajednica, tako da su brige manje u tom smislu. Roditelji koji žive u većim gradovima, pogotovu oni koji su došli iz manjih gradova su prepušteni sami sebi", kaže Dragana Soćanin iz Udruženja "Roditelj".
Beograd je ponudio rešenje. Od ove godine subvencioniše boravak dece u 69 privatnih vrtića. Ostalo je dosta slobodnih mesta jer roditelji nisu sigurni da je to pravi izbor za njihove mališane.
"Još uvek više vole da deca idu u državni vrtić, verovatno je to neka navika, možda neko veće poverenje jer roditelji prosto negde imaju neku rezervu kad su privatni vrtići u pitanju. Međutim, ja sam posetila desetak privatnih vrtića i mogu vam reći da su uslovi vrlo dobri, u nekim privatnim vrtićima čak bolji nego u gradskim", ističe Snežana Đurić iz Sekretarijata za obrazovanje i dečiju zaštitu.
U međuvremenu, angažuju dadilje. Nalaze ih po preporuci, a sve češće i preko agencija. Mesečno za to moraju da izdvoje oko 30.000 dinara.
Od novca je, međutim, mnogo veća briga kako odabrati pravu osobu. U jednoj od agencija kažu da roditelje ohrabruju strogim proverama koje prolaze buduće bebisiterke.
"Uglavnom su to devojke visoko stručno obrazovane, različitih profila, medicinske sestre, pedijatrijske sestre, defektolozi, doktori, pedagozi, pre svega je to potrebno. Zatim devojke prolaze niz testiranja, od psihološkog testiranja i testa znanja", kaže Gorana Matić iz Agencije "Dadilja Beograd".
Dadilje moraju doneti i uverenje da nisu krivično gonjene i osuđivane.
Roditeljima koji nemaju novca da priušte dadilju, ne ostaje ništa drugo osim da se nadaju da će naredne godine biti više mesta u državnim obdaništima. Njihov predlog je da se uvedu kraći programi u dve smene jer, kažu, nije malo mališana koji u vrtiću borave samo nekoliko sati u toku dana.
