Izvor: Politika, 05.Jul.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Bondova devojka
Moj muž i kolega, nekada i urednik, plaćenik je i špijun. Moj urednik i venčani kum – isto. Moja koleginica koja sedi do mene i sa kojom sam radila u tri redakcije, i ona. Muž moje koleginice, koji mi je takođe bio urednik u jednim novinama – i on. I ovaj što sedi u redakciji iza mene nije ništa bolji. Glavna urednica, pretpostavljate, isto. I jedan od bivših glavnih urednika, koji dobro zna onog muža moje koleginice, dakle i on i još nekoliko glavnih mi urednika, koji se, već znate, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << svi znaju. Znam preko svog muža (onog okorelog špijuna) i novinarku jedne televizije koja je – znate već šta. Ona, moj muž i kum znaju još jednu novinarku sa te televizije, a ja sam nekoliko puta pričala sa njom telefonom, koja je – takođe. A oni analitičari-saradnici tajnih službi su bili profesori na mom fakultetu. Ma znam skoro i sve ostale koje je pre dva dana razotkrio Vladimir Popović Beba u knjizi "Željko Cvijanović – novinar u civilu".
I više vam neću reći ni reč. Ovo tek toliko da naslutite šta će se sve naći u mojoj autobiografiji koju planiram da prodam Holivudu i da se obogatim i napustim ovaj plaćenički i špijunski posao i izvadim se iz ovog legla pripadnika tajnih službi u koje sam upala pre više od 15 godina pravo sa Beogradske hronike "Politike".
Dakle, publikaciju JUKOM-a, (organizacije koja ko zna zašto uz svoje ime vezuje i pojam ljudskih prava) na kojoj je kako tvrde autori, "više od godinu dana radilo desetak stručnjaka", iz bezbednosnih razloga, kako kaže, potpisuje samo hrabri Popović Beba. To da "stručnjake" neko ne bi proganjao na način na koji su "stručnjaci" odlučili da progone novinare. U toj publikaciji Cvijanović je razotkriven kao jedan od organizatora mreže za plasiranje laži i huškanje na ubistvo premijera, a one tri petine pomenutih srpskih novinara su saradnici svih mogućih tajnih službi koji su radili i rade za organizatore. Stručnjaci JUKOM-a i hrabri Beba, koji ih je zaštitio svojim imenom, publikaciju su ilustrovali i fotografijama novinara, sve prema nekoj metodologiji koju na zapadu nazivaju "naming and shaming", što znači "imenuj i posrami". I mene, sa vidite kakvom biografijom, u brdu tih podataka pominje tek dva puta, i to bez slike, i sve kao suprugu onog mog špijuna.
E, pa neće moći.
Ja, žena Džemsa Bonda, ma Lara Kroft lično, koja više od decenije i po preživljavam u tom špijunskom grotlu, koja sedam godina živim u braku sa špijunom i plaćenikom, koja ima dete sa takvim, koja se okumila sa još jednim istim, i koja deli kifle i kafu sa svim onim špijunima i hohštaplerima novinarskim, imam da kažem mnogo više nego što su saznali Bebini "stručnjaci".
Tek na filmu, u kome će me glumiti Anđelina Džoli, moći ćete da vidite da li ima nečega u tome što smo i ja i Beba iz Jagodine, što sam poreklom iz Medveđe iz koje je ponikao i "zemunski klan", što mi je svekrva iz okoline Požarevca rodnog mesta Slobodana Miloševića, što mi je snaja iz Bosne baš kao i pola beogradskih glavnih urednika, što se Ratko Mladić skrivao preko puta moje zgrade i što kupujem kinesku robu od Kineza koje je Mira Marković dovela u Srbiju. I neću više ni da zucnem. A Beba nek se pojede živ što je poslušao stručnjake i u knjigu stavio slike dve voditeljke RTS-a, a ne i moju – srpske Lare Kroft.
I samo još nešto. Da se zna, ovaj tekst je čitala lično lektorka Radovana Karadžića, u novine ga pustila jedna bosansko-američko-srpska špijunka, čitalo ga na prelomu još jedno dva lokalna špijuna i nekoliko budućih saradnika tajnih službi. I svi se slažu da Holivud čeka na mene. I bez Bebine pomoći.
Dragana Matović
[objavljeno: 05.07.2007.]
