Izvor: Blic, 25.Sep.2011, 03:05 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ajnštajn, Kolumbo i doktor Spok
Ako se ispostavi da je onaj eksperiment izveden u CERN-u pouzdan i da je kretanje brzinom većom od svetlosti uistinu moguće, onda zaista pada Ajnštajnova teorija relativiteta i čitava slika Kosmosa kakvu je, na toj osnovi, sagradila moderna fizika. Ali, nekih posebnih razloga za uzbuđenje, van naučnih krugova, nema: sunce će i dalje, svakog jutra, na istoku izlaziti i na zapadu zalaziti.
Kao što to čini oduvek i kao što to ne čini već neko stoleće, dakle od časa kada >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << smo saznali da se Sunce – veliko slovo, molim, u pitanju je ime jednog nebeskog tela – ne okreće oko Zemlje, opet veliko slovo, već su stvari pomalo obrnute. Znamo svi za Galileja i onu naknadno izmišljenu rečenicu: pa ipak se okreće.
Svi smo čuli priču o tome kako Kolumbo raspravlja sa profesorima univerziteta u Salamanci koji mu tvrde da Zemlja ne može biti okrugla jer ne bi mogla uspravno stajati, a on uzme kuvano jaje, spljošti mu dno i postavi ga u uspravan položaj. To je slavno Kolumbovo jaje i priča je, takođe, potpuno neistinita, izmišljena mnogo kasnije i oduševljeno prihvaćena.
Svi učeni ljudi Kolumbovog vremena odlično su znali da je Zemlja okrugla, uključujući i neosporne crkvene autoritete poput Tome Akvinskog. Ali, znali su još nešto: da je obim polutara mnogo veći nego što je Kolumbo tvrdio i da njegov zapadni put do Indije i začina – koji je trebalo da španskoj kruni donese slavu, a njemu brojne titule i nebrojeno blago – mnogo duži i nepraktičniji od već poznatog.
Cela legenda je bila potrebna zbog jednog novog mita, onog o progresu ljudskog uma i njegovim herojima, makar njen junak bio jedan pohlepni moreplovac nevelikog znanja. Ljudi koji su se tada bavili razmišljanjima o svetu nisu baš bili budale – mnogi među njima to uopšte nisu bili – ali su svoje zaključke temeljili na onim podacima do kojih su mogli doći.
Zato su verovali u geocentrični sistem i mučilo ih je pitanje antipoda, tj. kako je moguće živeti na donjoj ili južnoj hemisferi, a ne otpasti nadole u ambis. Da je moguće dokazalo se prvo praktično, a tek potom objašnjeno teorijski; nisam siguran da bi mnogi prepametni komentatori sa Interneta ni danas to uspeli do kraja objasniti.
Dakle, ako Ajnštajn nije bio u pravu, a s njime i brojni fizičari, nije se desilo ništa ni novo ni besprimerno. Ali, i u slučaju da se dokaže da je kretanje brzinom većom od svetlosti moguće, to još uvek ne znači da njome Vulkanci već putuju i da će, danas-sutra, na Zemlju stići, zaobišavši doktora Spoka.
Srpska teorija relativiteta
Izvor: Blic, 25.Sep.2011
Nisu naučnici u tunelima CERN-a gde su pronašli čestice koje se kreću većom brzinom od svetlosti doveli u pitanje teoriju relativiteta, već je to uradio srpski premijer Mirko Cvetković. Jer, način na koji prvi čovek Vlade relativizuje stvari, prevazilazi moći i Ajnštajna i savremenih naučnih...












