Izvor: Vesti-online.com, 19.Nov.2012, 13:02   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Veče ispunjeno ponosom potomaka

Knjiga "Naše legende", autora Slobodana Lazovića, o životu ranih doseljenika iz Crne Gore u Australiju, posle izdanja na srpskom, predstavljena je u Sidneju i na engleskom jeziku. Domaćin je bio Generalni konzulat Republike Srbije sa generalnim konzulom Brankom Radoševićem, a promociju je pred više od stotinu gostiju, vodio Mitar Đurišić, potpredsednik Crnogorskog kulturno-umjetničkog društva "Njegoš".

Došli iz cele Australije: Familija Mirinde Mjuir

Kris >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << Hejz, Mirinda Mjuir i Slobodan Lazović

Branko Radošević sa počasnim gostima

Autor knjige se obraća posetiocima

Mjuir, Lazović, Tomka

 

"Naše legende", u kojima je Lazović obradio materijal sakupljan ceo niz godina o ljudima iz crnogorskih krajeva koji su među prvima stigli na ovo tle predstavljena je ovdašnjoj javnosti na maternjem jeziku prošle godine. Sada, godinu dana kasnije, Lazović je izašao pred publiku i sa engleskim izdanjem, u želji da je približi australijskoj javnosti, ali i potomcima i članovima porodica istih onih doseljenika o kojima je pisao i kojima je engleski danas bliži od srpskog.

Njegov napor su svojim prisustvom i rečju pozdravili, pored Radoševića, i Kris Hejz, član Federalnog parlamenta za Fauler, kao i Pol Linč, član Parlamenta NSNj za Liverpul. S njima je bila i Vendi Viler, dojučerašnja gradonačelnica Liverpula za čijeg mandata je ovdašnja crnogorska zajednica tamo dobila park sa svojim imenom.

 

Zahvalnost Mirini Mjuir

Autor knjige Slobodan Lazović izrazio je svoju zahvalnost porodicama potomaka ljudi o kojima je pisao koji su materijalnim i drugim učešćem pomogli izlaženje ovog izdanja na engleskom jeziku. Zahvaljujući se pojedinačno svim gostima i učesnicima u promociji, on je posebno naveo Mirinu Mjuir.

- Ona je došla čak iz Perta specijalno za ovo veče da bude akter predstavljanja knjige u kojoj je njen đed jedna od glavnih ličnosti. Uvjeren sam da je to za nju poseban događaj, pogotovo kada takvih primjera nijesmo baš česti svjedoci. Neka mi ne bude zamjereno ako kažem da je to i za mene posebna vrijednost večeras, koja treba da bude upamćena i da taj gest posluži kao primjer potrebe traganja za našim čovjekom ovđe, jer taj i takvi primjeri čine nas bližim jedno drugom - rekao je Lazović.

O knjizi i svom poreklu inače, govorili su i potomci doseljenika - Mirina Mjuir, koja je specijalno za ovu priliku stigla iz Perta, zatim prof. Biljana Tomka iz Gradske biblioteke Liverpul, kao i Sajmon Mitrović i Rejmond Andrić. Odlomke su čitali članovi "Njegoša" Duška Jokanić, Milica Đurišić i Zorica Zingini.

Celo veče odisalo je odavanjem počasti doprinosu ranih doseljenika ovdašnjem društvu, kao i ponosom njihovih potomaka i drugih članova zajednice što su te časne i vredne ljude imali za svoje prethodnike. Istovremeno, kako je primećeno, ti ljudi ni jednog trenutka nisu zaboravljali svoju otadžbinu i spremno su kretali nazad - sad i kao australijski vojnici, kada je ona ratovala.

- Njihova dugo putovanje nekad je trajalo godinama, a kad bi stizali u ovu zemlju koju nisu poznavali i susreli se s jezikom koji nisu znali, suočavali su se s fizičkim radom u rudnicima i šumama, ili na sečenju šećerne trske. Ali, možda najteži od svih izazova bila je velika udaljenost između njihove stare i nove domovine i razdvojenost od bliskih prijatelja i članova porodice. Oni su istinski voljeli svoju domovinu Crnu Goru koju jesu napustili, ali nikad nisu zaboravili. Njihovo doseljavanje u Australiju donelo im je prosperitet, učenjem jezika, ženidbom i osnivanjem familija, dok su drugi služili u australijskoj vojsci u svetskim ratovima. U isto vreme, generacije koje su rađane i odrastale u Australiji dalje su razvijale i održavale veze sa domovinom - kazala je, uz ostalo, Biljana Tomka, ističući da je "ponosna što može da kaže da je lično vezana sa jednom od priča" u Lazovićevoj knjizi za koju je dala podatke i fotografije o svojoj tetki i ujaku.

 

Englesko ime, crnogorsko nasleđe

Upoznavši prisutne da je ona unuka Đorđa Jovanovića ("ovog zgodnog momka sa naslovnice knjige"), kao i nećaka Danila Jovanovića čije poeme se takođe nalaze u knjizi, Mirina Mjuir kazala je da su joj roditelji, u znak sećanja na deda, dali ime po njegovoj sestri Miruni.

- Mi smo to "poenglezili". Ali, znate, ja nosim sa sobom svakodnevno pomalo crnogorskog nasleđa. O tome govorim ljudima koje srećem koji me pitaju: "Mirina je neobično ime, odakle to dolazi?".

Crnogorac shvaćen kao crnac

Mirina Mjuir pomenula je i "nevolje" svog deda i bake, Engleskinje poreklom, kada su njih dvoje saopštili da žele da se venčaju.

- Prema toj priči, njena familija kazala je: "Ne možeš da se udaš za čoveka sa imenom Jovanović, jer je stranac i imaćete crnu decu". Ela i Đorđe venčali su se i, zamislite, deca im nisu crne boje kože. Ela je s ponosom nosila ime Jovanović celog svog života, uprkos diskriminaciji s kojom se susretala s vremena na vreme. Vremenom, Elini roditelji zavoleli su i poštovali Đorđa.

 

Nastavak na Vesti-online.com...