Izvor: Vesti-online.com, 04.Maj.2013, 01:17 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Korak po korak do cilja
Aleksandri Božilović, 16-godišnjoj odličnoj učenici drugog razreda gimnazije iz sela Lepenica kod Vladičinog Hana, uručena je ovih dana dvomesečna stipendija od 200 evra, dar doktorke Jasminke Živojinović iz Esena u Nemačkoj.
USKORO U NOVOM DOMU: Aleksandra Božilović sa sestrom Kristinom, majkom Godanom i bakom Verom
Nakon iznenadne smrti oca, ova devojčica živi sa samohranom majkom Gordanom, sestrom Kristinom i bakom Verom. Nemaju nikakve prihode >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << i stipendija doktorke Živojinović, kao i stipendija od 100 evra anonimnog donatora, omogućava joj da se školuje. Božilovići trenutno sređuju kućicu u koju bi uskoro trebalo da se usele.
POZIV DONATORIMA
Ako želite da se uključite u neku od akcija Humanitarnog mosta, javite se na e-mail adresu: hmost@frvesti.com. Dobićete adresu i broj telefona porodice kojoj želite da pomognete i dogovoriti se sa njima o načinu dostave donacije. Informacije možete da dobijete i od novinara Humanitarnog mosta telefonom na br: +381 11 31 93 771 i +381 11 31 90 924.
- Dali smo godišnji pomen našem Draganu u martu i sad prema seoskim običajima i verovanjima možemo da se preselimo u novu kuću koja je u istom dvorištu. Ovu zimu smo proveli u staroj, sagrađenoj 1921. godine, sa popucalim plafonima i malterom koji je otpadao, ali smo imali sreće da nije bilo snega, pa je izdržala. Radovi oko sređivanja jedne sobe sa trpezarijom i malom kuhinjom, kao i kupatila, su pri kraju. Mnogo mi pomaže rođeni brat, koji je svestran majstor, a tu su i njegovi prijatelji - priča u jednom dahu Gordana, koja je zamenila njive pored Morave i šumu sa deverom koji joj je zauzvrat dao sagrađenu, ali nedovršenu kućicu.
Naviru joj suze na oči jer njen Dragan nije živ da vidi da će deca stanovati i spavati na sigurnom. Zbog gubitka posla, jer mu je firma propala nakon privatizacije, od muke se razboleo što nije bio u stanju da izdržava decu, ženu i majku. I starija ćerka, 22-godišnja Kristina je u međuvremenu obolela i ima ozbiljne psihičke probleme.
- Pri kraju smo tih osnovnih radova koji bi nam omogućili da se uselimo. Postavljamo pločice u kupatilu i laminat u sobi. Nećemo žuriti, trebaće nam šporet na drva i jedan ležaj. Moramo da budemo zadovoljne učinjenim. Živimo od onoga što posadimo u bašti, pomognu i moji roditelji u hrani, siru i mleku, onoliko koliko mogu. Žive u napuštenom planinskom selu Jabukovo iznad Vladičinog Hana, pa ih sa bratom redovno posećujemo, jer su stari. Gledamo da imamo za hranu. Aleksandra je divno dete, ne odvaja se od knjige i čvrsto je rešila da završi odličnim uspehom gimnaziju, a onda da krene na fakultet. Svima nam je drago što je vredna i radna i što želi da završetkom škole omogući sebi bolje uslove za život, ali i ispuni ocu želju koju mu je dala kada je bio na samrti - priča Gordana.
Baka pomaže na svoj način
Baka Vera je uvek pored njih, boluje od dijabetesa i četiri puta dnevno prima insulin. Aleksandra i Kristina daju joj volju da živi i koliko-toliko pomogne porodici. Uprkos bolesti i starosti, izgleda vitalno za svoje godine i već je u bašti gde počinje da sadi razno povrće. Gordana je pripremila brazde, izriljala, okopala, sredila. Lepo je gledati na delu ovu vrednu porodicu prema kojoj život nije bio nimalo naklonjen.
Nastavak na Vesti-online.com...









