Blog: Dragan Varagić, 18.Jul.2020, 00:26

Zašto ne možemo uvek verovati našem mišljenju i kako da to popravimo? – COVID 19 primer

Pandemija korona virusa veoma lepo pokazuje kako mnoge osobe, uključujući i nas same, veoma često dolaze u situaciju da poveruju različitim informacijama za koje se kasnije ispostavi da nisu istina. Ovaj (dugačak) tekst na primeru virusa korona pokazuje zašto ne možemo uvek da verujemo našim mišljenjima i našem načinu razmišljanja, zašto je to tako, i kako da to popravimo - ako želimo da vidimo svet onakav kakav jeste, a ne da je svet onakav kakav mi (pogrešno) mislimo da jeste (jer mnogo toga ne znamo).
Političari, javne i poznate ličnosti dominantno šire lažne vesti (o koroni) U vreme COVID-a 19 isplivava sve ono dobro i loše što nas godinama okružuje u svakodnevnom životu, kao što su npr. lažne vesti, širenje dezinformacija preko društvenih mreža, odgovoran odgovor onih koji shvataju ozbiljnost situacije, itd. Postavlja se pitanje zašto toliko veliki broj osoba podleže lažnim vestima i mitovima o koroni, i da li se nešto može uraditi povodom toga. Najveću odgovornost za pandemiju lažnih vesti o koroni snose političari i slavne ličnosti, deljenjem kontradiktornih informacija preko društvenih mreža. Istraživanje Instituta Rojters i Univerziteta Oksford pod nazivom “Types, sources, and claims of COVID-19 misinformation” između ostalog pokazuje da 20% dezinformacija od strane političara, javnih i poznatih ličnosti čini 69% kompletnog angažmana na društvenim medijima na temu lažnih vesti. Sa druge strane, 59% lažnih vesti koje su pronađene u istraživanju, Tviter nije klasifikovao kao lažne i one i dalje postoje na toj društvenoj mreži. U slučaju Jutjuba i Fejsbuka to je 27% i 24%, respektivno.
Zašto su neke naše istine drugima teorije zavera, i zato su drugima naše teorije zavera njihove istine? „Lepo je što svako ima pravo na svoje mišljenje, ali nije svako mišljenje relevantno (vredno da se vidi, čuje ili pročita)“ – Jelena Pantić, psiholog i bloger
Sigurno ste primetili da postoji veliki broj osoba koje ne veruju da pandemija korona virusa postoji, i da je to neka zavera, bez obzira na obilje dokaza koji se svakodnevno mogu videti i pronaći u veoma relevantnim izvorima informisanja u celom svetu (u ovom tekstu nije tema dokazivanje pandemije). Sa druge strane mogi veruju u teorije zavera, kao što su "ravnopločaši", "anti-vakseri", "5G paničari" i sl. Poznato je da nesigurnost, strah, prekid u uobičajenim načinima življenja ljudi dovodi do promena u ponašanju, koje možemo videti na primeru sadašnje pandemije. Različiti relevantni tekstovi i istraživanja koja se pojavljuju na temu ponašanja ljudi za vreme korone i njihovog verovanja u lažne vesti, navode neke od uzroka tog ponašanja, prepoznatim u određenom broju oblika grešaka u razmišljanju (cognitive bias) koje svi imamo u manjem ili većem obliku. Naše ponašanje u doba korone i naš način verovanja u informacije oko nas, u direktnoj je zavisnosti od naših grešaka u rasuđivanju Sigurno ste od početka pandemije imali prilike da komunicirate sa ovim grupama osoba, ili možete prepoznati sebe u nekoj od ovih grupa:  Grupa “Sve ovo nema veze samnom i sa mojima”: Oni koji se uporno trude da budu u većim grupama (konformisti), i da rade većinu ili sve stvari suprotno od preporuka socijalnog distanciranja. To su oni koji idu sa svojim porodicama i prijateljima na “roštiljanje” (bez obzira na zabranu okupljanja), oni koji idu u Crkvu, oni koji se okupljaju u većim grupama ispred kafiča, to su oni koji pokušavaju da vode “normalan život” u ovo doba, itd. Ova grupa živi u poricanju (denial), jer manje ili više teško prihvataju velike promene, koje su očigledne i neminovne. U ovakvoj situaciji nije moguće voditi “normalan život”. Vesti/informacije koje najpažljivije prate ovakve osobe su najčešće vezane za potvrdu da je to što rade sasvim u redu. Grupa “Zašto svi nisu hermetički zatvoreni”: Oni koji manje ili više često i opsesivno tokom dana dezinfikuju ruke (bez nekog vidljivog razloga), često dezinfikuju prostorije, po mogućnosti ne izlaze oni nego neko u njihovo ime, dojavljuju prekršaje ponašanja drugih, sa strepnjom očekuju kada će prestati pretnja pandemije, itd. Ova grupa živi u manjem ili većem pokušaju kontrolisanja stvari (control freaks), ali u ovakvoj situaciji niko ne može da kontroliše sve što se dešava oko nas. Vesti/informacije koje se najpažljivije prate su najčešće vezane za potvrdu da mnogo greše oni koji su zaduženi da se ova situacija reši. Grupa “Kako da pomirim ono što hoću sa onim što moram”: Ove osobe manje ili više grčevito pokušavaju da spoje svoje želje za druženjem i vođenjem “normalnog života”, sa jasnim pravilima ponašanja koja bi trebalo da dovedu do nestanka problema pandemije. Ova grupa ima manje ili više problema da uskladi svoj sadašnji život između želja i mogućnosti, i na sličan način najpažljivije prate vesti/informacije koje će im omogućiti da vode takav život. Svi se možemo svrstati u neku od ovih grupa osoba (ili pomalo od svake grupe), gde se naše karakteristike manje ili više poklapaju sa opisanim primerima (koji su namerno preuveličani da bi se uočile razlike u grupama). Najčešće greške u razmišljanju koje utiču na naše ponašanje (u doba korone) Osnovni problem ove pandemije jeste prateća pandemija informacija o koroni koja proizvodi prezasićenost informacijama. Bombarduju nas informacijama po čitav dan, svaki dan, te se stoga prilikom donošenja odluke da li je nešto tačno često oslanjamo na intuiciju. Postoji preko četrdeset vrsta grešaka u razmišljanju koje se rađaju kao direktna posledica prenatrpanosti informacijama. Koliko ćemo upasti u zamke preterane količine informacija isključivo zavisi od toga koliko nas mrzi da staloženo razmislimo o onome što smo videli (kratko) i pročitali (malo), a koliko ćemo “refleksno” zaključit (i podeliti) nešto, bez razmišljanja - jer nam u tom momentu deluje logično (intuicija). Trebalo bi da logično deluje činjenica kako proveru mišljenja o stvarima i događajima oko nas izvodimo korišćenjem određenog vremena za proveru informacija do kojih smo došli, iz izvora koji različito tumače pojavu koju proučavamo ("stvari nisu crne i bele - već sive"). Kako primamljive priče (narativi) brzo i lako “rešavaju” problem nedostatka razmišljanja? Zašto je teško prihvatiti da ako imamo različito mišljenje o rešavanju (političkih) problema, mi nismo neprijatelji? Zašto Vlast proglašavava medije političkim protivnicima, ako ne izveštavaju u njihovu korist? Zašto ovdašanja Vlast toliko fokusira krivce za sve na "Đilasa i Šolaka" (arhi-neprijatelji)? "Ideologije, religije, ekonomski/politički sistemi, mode, trendovi, zabava, mediji… sve su to samo priče, narativi, odredjeni načini za konstruisanje, konceptualizaciju i posredovanje naše stvarnosti, s ciljem da se utiče na naše ponašanje. Većina tih narativa iza sebe ima odredjeni ideološko-komercijalni cilj. Arhetipske priče su šabloni, formule: o borbi dobra i zla, o ‘nama’ i ‘drugima’, o spoljašnjem neprijatelju koji ugrožava ‘naš načina života’, o tome kako izgleda ‘pravi heroj... Svi oni su šabloni za bavljenje našim kolektivnim anksioznostima, evoluiranim i nasledjenim tokom milenijuma.
Zašto se u potapamo u priče/narative tako lako? Jedna od najbizarnijih činjenica modernog sveta je da se ova, jedna od ključnih pismenosti modernog doba - Arhetipska/narativna pismenost, skoro nigde ne proučava organizovano. Tačnije, kursevi pripovedanja su vrlo česti, ali na vrlo komercijalno koristan način: kako pričati jake priče da bi se uticalo na ljude i u procesu zaraditi novac ili slavu. Ali mi nigde ne učimo kako da se odbranimo od jakih narativa kao što su populizam, teorije zavere i razni oblici propagande, političke ili ekonomske. Ova pismenost je protivotrov za skoro sve manipulacije koje je digitalni prostor razulario na moderni svet." Priređeno na osnovu - Lazar Džamić, "Šest pismenosti za 'postkorona'​ svet"
Najvažnije i najveće greške u rasuđivanju su istovremeno i najbolji recept za njihovo popravljanje (kada ih razumemo) “Ako veći broj osoba misli isto što i ja - to je onda ispravno.” Ovo je jedna od najvažnijih i najvećih grešaka u razmišljanju - sklonost potvrdi našeg razmišljanja ili pristrasnost našoj potvrdi razmišljanja (confirmation bias). Ako razmišljamo o postojanju mogućnosti ovakve greške u našem mišljenju, možemo zastati i staloženo proveriti da li je vest koja potvrđuje naše stavove lažna vest ili istinita. “Ovo što sam pročitao je tačno zato što sam se odmah setio bar 3 primera koja potvrđuju tu tvrdnju.” Sklonost da zbog dostupnosti primera (availability heuristic bias) koji potvrđuju informaciju, mi zaključujemo da je to tačna informacija. Problem nastaje kada zbog prenatrpanosti informacijama pamtimo i pogrešne informacije koje smo čuli/pročitali više puta. I ova greška se rešava staloženom proverom informacija iz više različitih (ne-srodnih) izvora (npr. RTS i N1). “Jeste, sve ove greške vidim da ljudi oko mene imaju, ali ja te greške nemam.” Skloni smo da vidimo greške u drugima, ali ih ne vidimo kod sebe - greška mrtvog ugla razmišljanja (Bias blind spot). Treba da se svaki put detaljnije zapitamo i proverimo da nemamo i mi to istu grešku koju vidimo kod druge osobe. “To što mi kao Vlast ‘kraduckamo’ nije problem, jer su oni koji su vladali pre nas mnogo više krali.” Ovo je jedna od najopasnijih grupa grešaka u razmišljanju (ima 29 vrsta ovog tipa grešaka u razmišljanju) - Skloni smo da pronalazimo različite izgovore za naša dela i za dela drugih osoba (Attributional Bias). U grupi ovog tipa grešaka u razmišljanju nalaze se, između ostalog, greške u vezi sa percepcijom naše važnosti (npr. deljenje sadržaja na društvenim mrežama zbog toga što je važno to što razmišljamo i radimo), kao i greške u percepciji pretpostavljene krivice drugih kada greše (npr. političkih oponenti nikada ne rade ništa dobro). U konfliktnim situacijama kao što je ova pandemija ili npr. borba političkih neistomišljenika, kombinacija opisanih 4 tipova greškaka u razmišljanju se često namerno koristi kao “spin” za podsticanje dezinformacija. Istraživanja psihologa pokazuju da je kombinacija ova 4 tipa grešaka u razmišljanju najčešći kod osoba koje su sklone teorijama zavera. Bez obzira na prethodno napisano, svi imamo s vremena na vreme neku od opisanih grešaka u razmišljanju, a ponekad ih imamo nekoliko odjednom - zbog toga što nas npr. mrzi da proverimo dostupne informacije.
Rešavanje ovih problema razmišljanja se svodi na korišćenje saveta za prva tri predstavljena česta problema sa razmišljanjem (medijska pismenost za bolju informisanu odluku).  Greške u rasuđivanju se javljaju zbog nedostatka kritičkog razmišljanja! Mišljenje ili razmišljanje? Već sama dilema da li se ovde govori/piše o mišljenju ili razmišljanju pokazuje problem grešaka u razmišljanju: Misao (odnosno sadržaj mišljenja) se redovno očitava u nekom sudu ili tvrdnji. Mišljenje  je sud ili viđenje o nekome ili nečemu, ne obavezno zasnovan na činjenicama ili (proverljivom) znanju. Razmišljanje (ili tok mišljenja) je mentalni proces koji se odlikuje rasuđivanjem i zaključivanjem, odnosno shvatanjem uzročno-posledičnih veza između različitih pojmova ili pojava. Na osnovu prethodnih definicija bi trebalo da je moguće zaključuti da je mišljenje posledica razmišljanja. Kod definisanja pojmova misli, mišljenja i razmišljanja praktično se vidi problematika jedne od najčešćih grešaka u razmišljanju, kroz primer zamene ili izjednačavanja uzroka i posledice (nedostatak razlikovanja važnog od manje važnog). Interesantno je da se u mnogim definicijama mišljenja i razmišljanja vidi da autori tih definicija zamenjuju uzrok sa posledicom, odnosno uopšte ne vide razliku između uzroka i posledice. PrimerPosmatranje pojedinačnih delova pojave, bez razumevanja same pojave. Izjednačavanje segmenta i celine. Nerazumevanje šta je važno, šta je manje važno i šta je nevažno.
Greške u mišljenju potiču od grešaka u procesu razmišljanja. Greške u procesu razmišljanja se javljaju zato što često nema dovoljno realnih informacija za informisanu odluku i vremena za kritičko razmišljanje. Greške u mišljenju ili kognitivne distorzije (cognitive bias) su poremećaji u kojima um neke osobe stavlja „spin” na događaje koje vidi i pripisuje ih neobjektivnoj interpretaciji onoga što doživljava trenutno ili stalno. 
Kritičko razmišljanje omogućuje racionalno, logičko i objektivno donošenje zaključaka i odlučivanje. Kritičko razmišljanje traži dovoljno podataka, više različitih rešenja problema i dovoljno vremena za logičku obradu informacija. 
Informisana odluka je rezultat kritičkog razišljanja.
Tematika grešaka u procesu razmišljanja koja prouzrokuje greške u mišljenju je veoma kompleksna, jer ove greške zavise od veoma velikog broja različitih okolnosti. Naučnici su do sada pobrojali preko 200 ovakvih grešaka. 2016. g. Buster Benson je napravio pojednostavljenu podelu ovih grešaka (Cognitive Bias Codex), koja se može videti na engleskoj Vikipediji. Ova podela je zasnovana na četiri grupe problema koje rešavaju greške u razmišljanju, i ona omogućuje jednostavnije korišćenje saznanja u vezi sa greškama u razmišljanju. 4 grupe glavnih razloga zašto je teško razmišljati i kako to (brzo i efikasno) popraviti - cognitive bias cheat sheet Svaka od postojećih grešaka u razmišljanju postoji s razlogom, primarno da nam sačuva vreme i energiju pri razmišljanju (“ljudi generalno ne vole da upotrebljavaju mozak, to je naporno”). Kada se greške u razmišljanju posmatraju iz ugla problema koji rešavaju, tada je mnogo jednostavnije razumeti zašto one postoje, zašto su one korisne, šta dobijamo i gubimo njihovim korišćenjem, i na kraju - kako da popravimo te greške koje imamo. Četiri grupe razloga postojanja grešaka u razmišljanju su: (1) suviše informacija, (2) nerazumevanje, (3) nedostatak vremena i (4) suviše memorisanja (suviše toga treba pamtiti).
Buster Benson je 2016. g. uz ove razloge postojanja grešaka dodao po pet glavnih grupa grešaka u razmišljanju (ukupno 20 glavnih grupa grešaka u razmišljanju), u kojima se nalaze sve ostale kognitivne greške. 2017. g. on je objavio pojednostavljenu tabelu (cheat sheet) razloga postojanja grešaka u razmišljanju i jednostavnih predloga kako popraviti te greške. Ova tabela se nalazi u nastavku. Zaključak O temi grešaka u (mišljenju) razišljanju postoji veći broj tekstova na ovdašnjim jezicima, ali njihova glavna karakteristika u većini slučajeva jeste da se bave pojedinačnim delovima ove veoma važne pojave. U narednim godinama i decenijama, poznavanje ovih problema i njihovo rešavanje predstavljaće osnovnu razliku u tome kakve će ljudi poslove raditi, i za kakvu zaradu/platu. Možete pročitati još jedan ovdašnji tekst na ovu temu.  

Nastavak na Dragan Varagić...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Dragan Varagić. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Dragan Varagić. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.