Izvor: JUGpress.com, 25.Nov.2022, 21:10
Umetnost i ljubav u doba korona virusa
LEBANE
Pandemija korona virusa u svakome od nas izazvala je različita osećanja, a diplomirani arhitekta Aleksandra Žugić iz Lebana otkrila nam je kako je korona uticala na njen život.
“Korona virus je sada sigurno jedan od najčešće pomenutih pojmova na svetu. To stanje i nov način života se veoma lako i brzo uvuklo u naše živote i to baš onda kada smo se smejali Kinezu koji je pojeo slepog >> Pročitaj celu vest na sajtu JUGpress.com << miša i kada smo skeptično ili sa dozom straha na TV-u gledali slike preminulih od kovida.”
Aleksandra se osvrnula na sam početak pandemije u svetu i na sopstveno iskustvo.
“Ja sam jedna od pacijenata koja je dva puta bila pozitivna na korona virus. Taj prvi talas smo dočekali veoma nespremno, iskreno rečeno, nismo verovali u njegovo postojanje. Ali nakon temeprature koja je skakala čim dejstvo leka prestane, nakon bolova u očima i čitavom telu, kao i bunila i buncanja u snu, moja razmišljanja su se promenila. Tada, u tom trenutku kovid je zaista postojao. Sreća je u tome što su moja porodica, moji prijatelji i svi ljudi koje volim i koji su mi neizmerno dragi nakon korona virusa izašli zdravi i bez velikih posledica.”
Kućni ljubimci učinili su vreme provedeno u kući kvalitetnijim.
“Život za vreme korone je bio lak jedino sa ugašenim televizorom i što manjim razgovorom na temu kovida. Zato sam period preporuke ostanka kod kuće i policijskog časa iskoristila za umetnost i ljubav. Kada kažem ljubav, to znači samo jedno, pas. Dobi je taj čupavi ljubimac koji je zauzeo posebno mesto u mom krevetu, u mojoj sobi, kući i dvoristu, a da ne pričam o srcu, tu jedva da je ostavio jednu trećinu za sve ostale. Njemu sam se najviše posvetila tokom pomenutog perioda. Pored uobičajene rutine izlaska napolje u dvorište, hranjenja i maženja, sada smo imali mnogo više vremena za gnjavažu. Tako nas je svaki novi zajednički trenutak ponovo zbližavao i činio da se razumemo i dušom i pogledom. Policijski čas, međutim, kod nas nije predstavljao problem. Zbog velikog broja pasa lutalica odavno smo prestali da šetamo, pa smo se zadovoljili dvorištem, kako i za vreme policijskog časa, tako i pre samog pocetka agonije, zvane korona virus.”
Pronalaženje hobija koji je moguć u kućnim uslovima predstavljao je idealno rešenje protiv dosade.
“Kada je reč o umetnosti, slikarstvo i crtanje su moja prva velika strast, zato su i bili deo svakodnevice tokom kovida. Period policijskog časa, zabrane izlaska i druženja sa prijateljima je u meni probudio želju za stvaranjem. Svakim danom sam svoju paletu radova činila većom i brojnijom i bila sam ponosna na sebe. Razvijala sam svoje veštine i usavršavala sebe, a samim tim je i vreme brže prolazilo.”
Šta je naučila iz perioda kada smo se svi brinuli za svoj život, otkrila nam je Aleksandra.
“Sada iz ove perspektive, kada se sve manje priča o korona virusu, kada brojke zaraženih i preminulih, nažalost više nikog ne zanimaju, mogu da zaključim samo jedno. Iako je korona mnoge živote prerano zaustavila, naše je usporila i naučila nas da je zdravlje jedino važno. Dobili smo vreme za sebe i za ljude koje volimo, mogli smo da se posvetimo sebi, da zaboravimo na vreme i radimo ono što volimo.
Najveći izvor naše sreće jeste osmeh naših bližnjih, a taj osmeh potiče jedino iz zdravog života, bez bolova, tuge i patnje”, zaključila je Aleksandra.
Jovana Stošić
4
I ovo Vam može biti interesantno