Blog: Bašta Balkana, 29.Apr.2011, 03:45 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Toplomer
Djordje Otašević * * * Gura jorgan sa sebe, otkopčava dugmad na pidžami. A to znači da mu nije hladno. Možda mu je čak i vrućina. To uopšte nije isključeno. Pokušava nešto da kaže. Ali mu ne uspeva. Komšija zovne hitnu pomoć jer sumnja da se on ne oseća baš dobro. Par sati nakon toga oni su već tu. Bravo za brzinu. Lekari ogreju promrzle ruke nad telom potencijalnog bolesnika i već znatno bolje raspoloženi pogledaju ga s jedne strane, pogledaju ga s druge strane. Puše, duboko razmišljaju. Kod treće cigare jedan od lekara posumnja da potencijalni bolesnik ima temperaturu. Iz torbe izvadi jedan savremeni medicinski instrument poznat kao toplomer i gurne ga potencijalnom bolesniku u čmar. Na taj način on želi da svoju pretpostavku potvrdi ili opovrgne na vrlo egzaktan i precizan način. Posle pet minuta ga izvadi i želi da ga pogleda. Ali primećuje da je toplomer prljav i smrdljiv. On ga zato nipošto ne može prineti licu. A iz daljine ne vidi ima li čovek temperaturu ili nema. Strašan je to problem. Baš strašan. Pidžama na potencijalnom bolesniku se dimi. Lekare to, naravno, ne zabrinjava. Meso ne gori pa opasnosti od požara skoro da i nema. Zato oni mirno puše i razmišljaju. A dok duboko razmišljaju, mogli bi i kafu da popiju. Stave potencijalnom bolesniku džezvu na čelo, voda začas provri. I uz kafu se dosete. Potencijalnog bolesnika klistiraju i prepišu mu deset dana gladovanja. Na recept. Posle deset dana evo ih opet pred vratima. Ali niko ne otvara. Komšija zato razvali vrata. Potencijalni bolesnik nepomično leži na krevetu. Žut. A to je dobar znak. Ono crvenilo moglo je da bude znak visoke temperature. A svi znamo koliko je ona opasna. Potencijalni bolesnik ne odgovara na pitanja. Vrlo nekomunikativan tip. Gotovo neučtiv. Lekare to, međutim, ne sprečava
Dalje









