Blog: NUNS Centar za istraživačko novinarstvo - CINS, 26.Jul.2010, 17:57 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Priručnik: Prati trag novca (3)
Paul Cristian Radu
Izveštavanje o nelegalnim aktivnostima firmi i kompanija od novinara i otkrivanje njihovih složenih vlasničkih šema od novinara stalno zahteva nove alate za dobijanje, analizu i tumačenje podataka.
Međunarodni centar za novinare (ICFJ) i Rumunski centar za istraživačko novinarstvo (CRJI) objavili su priručnik za korištenje baza podataka i softverskih alata u izvještavanju o ovim temama, pod naslovom ”Follow the Money: A Digital Guide for Tracking >> Pročitaj celu vest na sajtu Blogovi << Corruption”, a mi ga uz dozvolu autora Pola Radua objavljujemo u nastavcima tokom narednih nekoliko nedelja. Radu sada u saradnji sa mrežom OCRRP i FAIR priprema online alat na adresi www.investigativedashboard.org koji treba da pomogne istraživačkim novinarima u pretragama biznis podataka. U izradi priručnika i online alata učestvovao je i Centar za istraživačko novinarstvo NUNS-a.
Pročitajte 1. i 2. deo priručnika.
Slojevi tajnosti
Utvrđivanje vlasništva nad preduzećima postaje sve složenije. Preduzeće u Beogradu može biti u vlasništvu preduzeća u Roterdamu, koje opet može biti u vlasništvu privatne fondacije u Austriji čiji su stvarni vlasnici ruski oligarsi. Ovo je česta šema.
Novinari na Balkanu su otkrili mreže koje su toliko složene da se sastoje od 20 slojeva preduzeća. Pretraživanjem po nazivu takvih preduzeća često se dolazi do advokata ili dioničara. Ali time niste došli u ćorsokak.
Ljudi uključeni u organizovani kriminal prilično se često oslanjaju na iste advokate ili istog posrednika kada osnivaju nova preduzeća da bi ograničili broj onih koji su upoznati sa njihovim „poslovima“.
Kada se otkrije ime advokata ili fiktivnih strana u takvom jednom preduzeću, može se pretražiti u različitim bazama podataka. Tako se mogu otkriti desetine ili stotine preduzeća koja su povezana sa jednom osobom, na primer advokatom.
Proveravanje svih ovih arhiva može dovesti do iznenađujuće rezultate. U jednom slučaju, advokata koji je upotrijebljen u sumnjivim poslovima u istočnoj Evropi angažovala su preduzeća supruge jednog mafijaša koja je inače vodila modni butik.
Iako posredno, takva unakrsna i paralelna pretraživanja mogu dovesti do pravog vlasnika preduzeća.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo u Sarajevu pronašli su posrednicu u osnivanju off-shore preduzeća koja je tako učestvovala u sumnjivoj energetskoj transakciji u Bosni i Hercegovini.
Pozvali su je i rekli joj da će njeno ime objaviti u novinama u vezi sa poslom u BiH. Nakon oklevanja, žena je odala ime stvarnog vlasnika.
Može se desiti da takva pretraživanja dovedu do otkrivanja stotina međusobno povezanih preduzeća u celom svetu. U tom slučaju, alati za vizuelnu analizu i analizu društvenih mreža, koji su predstavljeni u jednom od narednih poglavlja ovog priručnika, mogu biti veoma korisni u otkrivanju pravilnosti.
Hajdemo na pecanje
Online baze podataka, kao što su lexisnexis.com ili dialog.com, nude beskrajne mogućnosti za istraživanje pojedinaca i preduzeća. Koristan pristup istraživanju baza podataka je «pecanje» imena u bazama podataka.
Centar za istraživačko novinarstvo u Bukureštu (RCIJ) je pokrenuo projekat traženja imena poslanika u Parlamentu u mnogim bazama podataka, uključujući lexisnexis.com, Duns & Bradstreet i nacionalnim trgovačkim registrima.
Ime rumunskog senatora, koji se bio na čelu Pravne komisije Senata, pojavilo se u Švajcarskom trgovačkom registru. Senator je posedovao preduzeće u Švajcarskoj koje je predstavljeno kao deo «programa rumunske vlade».
Kada je prvi put upitan o svojim vezama sa švajcarskim preduzećem, senator je bio toliko iznenađen da je pomislio da se sa njim šale bliski prijatelji. Kada je shvatio da ga novinari zaista pitaju o njegovoj povezanosti sa preduzećem, pokušao je da ih ubedi da ne objave tu informaciju.
Kada obučavaju kolege na Balkanu, u bivšim sovjetskim republikama ili čak u jugoistočnoj Aziji, novinari RCIJ-a uvek prave baze podataka koje sadrže preduzeća zemalja gde se obuka obavlja. Naprimer, RCIJ bi u Džakartu, u Indoneziji, doneo tabele sa svim firmama čiji su vlasnici indonežanski građani u Velikoj Britaniji i Švajcarskoj.
Imena koja se nalaze na stotinama i hiljadama stranica poslovnih arhiva bi se mogla pokazati veoma zanimljivim za indonežanske novinare. Možda saznaju da ljudi iz vojske ili vlade poseduju preduzeća u ovim zemljama.
Ovakvi podaci mogu rezultirati dobrim istraživačkim tekstovima o sukobima interesa i korupciji. Velika Britanija i Švajcarska su dve od zemalja koje korumpirani zvaničnici i akteri organizovanog kriminala najčešeće biraju kada žele da novac stave u banke i zemlje za koje veruju da su sigurni.
Smatra se da ove zemlje imaju zakone o bankarstvu koji štite investicije i zadržavaju visoki stepen poverljivosti.
Izveštaj Ujedinjenih nacija o globalnoj ilegalnoj trgovini oružjem bio je polazište za još jednu istragu RCIJ-a 2002. godine. UN je objavio imena preduzeća i pojedinaca koji su uključeni u ilegalnu trgovinu, a novinari RCIJ-a su ta imena potražili u Rumunskom trgovačkom registru.
Pronašli su preduzeća povezana sa Viktorom Boutom, poznatim ruskim trgovcem ilegalnog oružja.
Njegovo preduzeće, Flying Dolphin, sa sedištem u Sharjahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, bilo je vlasnik preduzeća u Rumuniji i koristilo je aerodrom u Bukureštu za šverc oružja. Bout je uhapšen u Džakarti 2008. godine u zajedničkoj operaciji organa za sprovođenje zakona Sjedinjenih Država, Rumunije i Indonezije.
U jednom drugom slučaju, rumunski novinari su potražili rumunske građane u preduzećima u Austriji.
Otkrili su da je bivši predsednik državne banke, koja je propala nakon odobravanja mnogobrojnih kredita koji nisu vraćeni, u Beču bio povezan sa nekim od pojedinaca koji nikada nisu vratili kredite.
U 4. delu priručnika: 'Zapisnici sa sudskih rasprava i moć Weba'
Pošalji/Snimi
Nastavak na NUNS Centar za istraživačko novinarstvo - CINS...














