Autor: Slavko Jovičić Slavuj, 04.Feb.2009, 22:07 (ažurirano 02.Apr.2020.)
PIŠE Slavko Jovičić Slavuj: Radio Mileva
04.02.2009
Nema tog printanog medija na prostoru BiH, a nema ni novinara koji bar po stotinak puta u svojim tekstovima nije došao do potrebnih informacija putem neimenovanog izvora informacija.
Ili putem dobro obaviještenog izvora, bliskog ovoj ili onoj zvaničnoj domaćoj ili stranoj službi, instituciji, diplomatiji, kriminalnom miljeu itd... itd, odnosno putem izvora koji je želio da ostane anoniman.
Dakle, svakodnevno se u novinama mogu naći takvi tekstovi. No, niko se ne pita - radi li se tu o istinitosti informacija. Naravno da ne radi. Jer, BiH je zemlja mnogih senzacionalnih vijesti, informacija, izjava, tekstova... I sve se radi po uobičajenom klišeu. Danas, recimo, neke, pogotovo dnevne novine, objave kako to, inače, urednici određuju i diktiraju naslove tekstova - "ekskluzivnu informaciju" (???) ili odnekud "iskopaju ekskluzivnu temu" i to, naravno, zaintrigira javnost.
No, kako naš narod kaže - "Svakog čuda tri dana dosta", tako i ta, nazovi ekskluziva, iz dobro obaviještenih izvora i od u sve dobro upućenih informatora, pada u vodu i prekriva je već sutra veo zaborava. Jer, zaboga, već u narednom izdanju, dakle narednog dana, opet će se pojaviti mnoštvo senzacija i ekskluziviteta, koji su opet skuvani u kuhinjama anonimnih i dobroobaviještenih izvora. E, baš je tako! Zapravo, ko bi se desetak dana ili pogotovo mjesec ili godinu unazad i prisjetio tih tekstova i uvidio da su upravo takvi tekstovi, u najvećem broju slučajeva, bili lažni. Ipak, u tom vremenu, ti tekstovi su, po običaju, bili dobro ambalažirani i namjenski servirani konzumentima.
Kao prateća manifestacija takvih ekskluziviteta je i očekivana reakcija javnog mnjenja, koje se ustalasa, i eto super podloge za bespotrebno podizanje tenzija u narodu. Posebno među čitaocima. Taj se onda lanac dezinformacija, po sistemu "Radio Mileve" munjevito širi putem mnogobrojnih internet foruma. E, tek tada se započinje strahoviti "forumsko-net-medijski rat"! Za mnoge printane medije do sada sam dao bezbroj raznih izjava i intervjua i uvijek sam se identifikovao. Moram se prisjetiti da je u tim izjavama bilo dosta i ekskluzivnih informacija, do kojih drugi mediji i novinari nisu mogli da dođu. U takvim situacijama uvijek sam nastojao i, čini mi se, i uspijevao, da u javnost ne iznosim neprovjerene informacije, niti one zapaljive stvari koje su karaktera povjerljivosti i koje imaju karakter državne, ponekad i političke tajne. Imao sam, naravno, i od mojih prijatelja novinara, ponude da im odam neku tajnu, da nešto saznaju od mene i da to objave pod šifrom "neimenovanog izvora". Nikada na takve ponude nisam pristajao, a i neću! Ako imam šta da kažem i, ako me neko iz medija poziva, uvijek ću se rado odazvati i reći ću ono što treba i što neće izazvati nikakvu turbulenciju, niti senzaciju u širokim čitalačkim masama.
Jedan sam od malog broja političara koji razumiju težak novinarski posao i novinarsku znatiželju da dođu do što ekskluzivnijih informacija i to je tako svugde u svijetu. I na kraju, novine su već ujutro na kioscima s raznoraznim naslovnim stranama i "ekskluzivnim" tekstovima. Uostalom, novina i štampe nikada se ne bih mogao odreći. U toku dana mnogo različitih novina se nađe u mojim rukama. Kupujem mnogo štampe, a bogami i čitam, bez obzira na Internet, radio ili televiziju, kao posebne medije. Jer, novine su novine!
LINK - http://www.fokus.ba/vidi.php?vijest=18184&rub=3
