Autor: Slavko Jovičić Slavuj, 08.Mar.2009, 03:03   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Juče, danas, sutra...milioniti put o slomu svjetske ekonomije i recesiji...

PIŠE: Slavko JOVIČIĆ SLAVUJ



Prošlo je već nekoliko mjeseci od kada sam prvi put na sjednici Predstavničkog doma tražio zajedničku sjednicu oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na kojoj bi se raspravljalo o samo jednoj tačci dnevnog reda:

Привредна и економска ситуација у БиХ, односно економска рецесија и колапс банкарског система у многим државама свијета и Европе и рефлексије тог стања на БиХ, односно на привреду и укупно економско стање у овој земљи.

Da budem sasvim konkretan: svoju incijativu sam podnio na sjednici Predstavničkog doma 03. 11. 2008., a u pismenoj formi istu sam obnovio na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH – 19. 11. 2008. godine.

Na sjednici Zajedničke komisije za ekonomske reforme i razvoj oba doma Parlamenta BiH, dobio sam jednoglasnu podršku za održavanje zajedničke sjednice oba doma i tu se, nažalost, stalo. Na narednim sjednicama Predstavničkog doma, u više navrata, ponovo sam inicirao ovu temu i insistirao da se Parlamentarna skupština uozbilji i da na dnevni red dodju i ekonomska – nasušna pitanja.

I šta se u medjuvremenu desilo? Prošla su skoro četiri mjeseca od tada... Mnogi ekonomisti, samozvani eksperti, pa i političari, čija je sudbina ove zemlje u njihovim rukama su, uglavnom, nesuvislim izjavama, a pogotovo inertnim ponašanjem, uvjeravali domaću javnost da svjetska ekonomska kriza neće ostaviti teže posljedice po ekonomiju i privredu BiH?! I tad sam, a sad pogotovo, izražavao svoje razočarenje takvim neodgovornim odnosom i to, baš onih, koji su prvi bili dužni da preduzmu sve neophodne mjere i da donesu strategiju, barem za ublažavanje teške ekonomske krize, koja se kao plima širi na sve zemlje svijeta. Naravno, da su prve na udaru galopirajuće recesije bile najrazvijenije i najjače svjetske sile, jer moramo biti pošteni pa reči da su, upravo, te zemlje i glavni produkti haotičnog ekonomskog stanja u svijetu, u kojem prvi stradaju oni najbrojniji - radnici. Stradaju oni od čijeg rada opstaje i živi politički i svaki drugi neproizvodni establišment i to je tako u svakom društvu, bez obzira na ekonomska dostignuća i blagostanje, kako nam je decenijama prezentirano, kao najveće dostignuće današnje civilizacije...

Nikada u ovoj zemlji nije manjkalo zabluda, neodlučnosti, samozadovoljstva i inih optimističkih ludorija. Davno je Anštajn rekao: "Samo su svemir i ljudska glupost beskonačni"!

Sama riječ kriza, koju na početku ovog teksta, evo, i ja koristim, bi trebala imati prolazni karakter. Zapravo, kriza je prolazna i ona se odnosi na odredjeno vrijeme, no, ovdje kod nas, a izgleda i u cijelom svijetu - niko ne zna koliki je njen rok trajanja!? Nije onda teško konstatovati da je ekonomska recesija bez roka i da niko, ama baš niko, ne može da predvidi koliko i do kada će ona trajati? Sigurno je da neće trajati samo godinu dvije, a sve drugo je u domenu nagadjanja, spekulacija i predvidjanja.

Od svih onih koji su nas ovih mjeseci uljuljkivali i optimizmom hrabrili i "hranili" da će BiH vrlo malo osjetiti teško svetsko ekonomsko stanje, bili su čisti avanturisti i smutljivci. Često se zapitam – šta je bilo sa tolikim analitičarima? Zašto se u ovom vremenu skoro i nije čula njihova riječ? Ali, deceniju i po ponavljam i upozoravam na činjenicu - da su svi ti tzv. analitičari, pogotovo politički, samo ljudi koji se služe naknadnom pameću i tek kad se nešto desi, eto, tek tada, svi oni pohrle i naprosto zaokupiraju medijski prostor svojim spasonosnim rješenjima - šta je i kako je trebalo raditi? A, jedino je trebalo da šute i da u javnost ne plasiraju svoje lične percepcije i samo svoja mišljenja, od kojih niko nema nikakve koristi. Evo, sve njih pitam – da li su uopšte i čuli kada sam upozoravao da će za cijelo bosansko-hercegovačko društvo nastupiti teški dani, dani preživljavanja, dani propasti na stotine preduzeća, banaka, kada će bez posla ostati na hiljade radnika.

Za divno čudo, ali to nije nikakvo iznenadjenje, od mojih vapaja da se trznemo iz letargije i da se zabrinemo, jer nas čeka, ovo što je tek počelo, a počeo je ekonomski kolaps i privredni slom u našoj zemlji, eto, nijedan elektronski medij nije objavio ni riječ o tome. Od svih printanih medija u BiH, samo je hrvatski Dnevni list objavio tekst o mojoj inicijativi i naravno, Agencija SRNA. Takodje, želim da podsjetim da sam u više navrata u svojim kolumnama objavljenim u dnevnim novinama Fokus o tome pisao. To su prenijeli i neki ekonomski portali. Da govorim istinu, dovoljno je izlistati stranice i stranice na mom blogu i uvjeriti se o cijeloj genezi dogadjaja od inicijative, pa sve do potpune defanzive.

Sad se, pak, kao svi bude, zaboravljajući pri tom da su prespavali zimski san? Ovdje je sve, izgleda, preče od toga – hoćemo li opstati kao društvo uopšte. Evo, i ovih dana se vodi glavna medijska bitka za informaciju – ko će biti visoki predstavnik u BiH? A, to što su „mali“ ljudi već na dnu dna ekonomske egzistencije, pa i samog biloškog opstanka, ma koga to još interesuje u ovoj zemlji čuda i svakojakih čudesa.

Istini za volju, Vlada Republike Srpske je medju prvima prepoznala ovo teško ekonomsko stanje i već je počela da preduzima odredjene korake na ublažavanju i spašavanju privrede i to tamo gdje se nešto može i da spasiti. No, ne treba zaboraviti da je BiH jedinstven ekonomski prostor i da nazadak bilo kojeg dijela BiH, neminovno za sobom vuče i naprednije dijelove ove zemlje u provaliju.

Da podsjetim da je i Savjet ministara BiH prije nekoliko dana donio stradegiju i mjere koje će barem za koji mjesec odložiti potpuni finansijski i ekonomski kolaps ove zemlje. Ipak, mislim da se sa tim zakasnilo, jer bijeda i neimaština se uvukla u mnoge kuće i porodice, koje su i bez recesije jedva sastavljale kraj s krajem...

Šta će dalje biti? To niko ne zna, niti može predvidjeti...Zato ni meni na um ne pada da se upuštam u avanturu prognozerskih opcija. Riječnikom sportskih kladioničara, samo znam da će rezultat biti iz „jedan u dva“, a to znači da smo iz ionako teške ekonomske situacije zapali u još goru - kolaps i slom! Mnogi će mi zamjeriti kako širim defetizam i pesimizam, ali volio bih da sve takve pitam – šta je sa njihovim nerealnim optimizmom. Jer, optimizam je potpuno ignorisanje realnog pesimizma. Danas su optimisti samo oni koji će u ovoj vjetrometini neizvijesnosti - poslednji propasti...

I da zaključim. Sve ovo o čemu stalno upozoravam, sasvim je sigurno da će prouzrokovati socijalne nemire, pa i opravdani bunt gladnog naroda, a to će onda usložniti ukupnu bezbjedonosnu situaciju čije nesagledive posljedice ne smijem ni da naslučujem!!!