Autor: Ivan, 14.Jun.2008, 17:06   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Cigani sui ovde krivi za sve?

piše Ivan Rajović
Cigani su i ovde krivi za sve!?

• Iz ove zemlje masovno počinju da beže svi koji se mogu dočepati rumunskog ili bugarskog pasoša. Dakle putnih isprava onih kojima smo koliko do juče kao babunima uvaljivali “Vegetu”, žvake, ženske čarape i cigarete koje su ovde samo Cigani pušili. Iz ove zemlje su počeli da beže čak i Cigani, zbog čega je postala aktuelna nešto modifikovana izreka koja za ovu priliku glasi ,,Jebeš zemlju iz koje Cigani beže!”

Dugo je već u ovoj zemlji prisutan svojevrstan omalovažavajući odnos prema Ciganima koji, koliko je poznato, vekovima žive na ovim prostorima i sa nama. A oni su do te mere prirasli za Srbiju i srpski narod da su prihvatili pravoslavlje, deo srpske kulture, tradicije, lična imena i još puno toga. Prihvatili bi oni možda i sve ostalo ili bi se potpuno asimilovali i od Srbijanaca razlikovali jedino po tamnijoj puti, ali to im nije u prorodi, to je fenomen, mada ne i jedini koji prati ovu populaciju. Imaju oni neka svoja pravila koja su im, valjda, genetski usađena i od kojih ne samo ovde, već nigde gde žive, a žive širom sveta, nisu uspeli da se odreknu. Verovatno da nisu ni hteli, ili nisu mogli. Savremena srpska filmska umetnost do te mere se studiozno i upečatljivo balila Ciganima da su, svesno ili ne, pojedini ,,civilizovaniji" narodi, ili filmski kritičari, počeli da stavljaju znak jednakosti između Srbijanaca i srbijanskih Cigana. I ma koliko to bilo smišljeno ili zlonamerno, u tome ima i istine. Uostalom, Romi koji žive na ovim prostorima ,,preturili su preko glave" isto ono što i mi, možda i u mnogo goroj varijanti, čak bi se moglo reći da su, bar u novijoj srpskoj istoriji, ni krivi ni dužni, ispaštali baš zbog toga što žive sa narodom čiju su sudbinu drugi krojili tako da bude ovakva kakva je.

VEGETIRANJE U SUŽIVOTU
I bez obzira ne to što se danas u svetu živi po novim pravilima koja uspostavlja takozvani a sve prisutniji Novi svetski poredak, bar mi smo naučeni, ili nam je to u krvi, da poštujemo one koji sa nama žive. Tako se i suživot Srbijanaca i Cigana vekovima odvijao po nekim uobičajenim, uhodanim pravilima i na osnovu predubeđenja ili iz iskustva stečenih ubeđenja koja nisu uvek bila pozitivna, ali je sve to bilo nešto što je sastavni deo života u kojem smo zajednički učestvovali. Zanimljivo je da su Cigani ostali ono što su bili, a da su Srbijanci od raspada bivše Jugoslavije doživeli drastičan pad u mnogim oblastima života, a pojedinci su u materijalnom smislu dodirnuli i onu tačku bede koja je svih prethodnih godina, kao po pravilu, bila rezervisana samo za Cigane. Ali, mislilo se da je ta beda, te kaljuge u njihovim kampovima, te kuće od kartona, gologuza slinava deca koja trče po deponijama smeća i sve ostalo po čemu su Cigani prepoznatljivi, život koji oni sami biraju. Ima i toga. Bilo je i slučajeva da iz stana u novogradnji povade parket i pod šatorom na obližnjoj poljani nalože vatru. Ali šta očekivati od potomaka naroda čiji su preci ko zna koliko vekova bili lutalice i čergari, što im je, valjda, ostalo u krvi. Nažalost, beda tranzicije sa kojom smo skoro svi suočeni dodatno je uticala da se stanje Cigana u Srbiji i u Kraljevu pogorša. I mada se široka društvena zajednica ne trudi nešto preterano, osim retkih izuzetaka, da se standard Cigana popravi, ni oni sami ne čine baš bogzna šta na tom planu. A bilo bi zanimljivo napraviti eksperimet pa im omogućiti da žive kao sav normalan svet, pa na osnovu toga zaključiti da li i dalje u njima teče krv nomada ili i oni kao i svi drugi vole udobnost toplog doma sa vodom, strujom, telefonom i svim prednostima doba u kojem veći deo čovečanstva živi.
I umesto da se Ciganima pomogne, uglavnom svi znaju da ih iskoriste za svoje ciljeve pa onda potpuno zaborave na njih. I još gore, sve su učestaliji slučajevi pretnji i napada na pripadnike ove polulacije, ispisivanje pogrdnih grafita i poziva na odstrel. ,,Smrt Ciganima", ,,Cigani, idite iz Srbije" ili ,,Cigani su niža rasa" samo su neke od parola koje se ovih dana pojavljuju na zidovima u nekim srpskim gradovima. Ovi fašistički izlivi mržnje ponajbolje govore o onima koji ih ispisuju, ali unose nemir u svest dobronamernih ljudi kojih, nadam se, još uvek ima. A taj fašistoidni um, ili organizacija, koji je uspeo da stigne do tako genijalnog saznanja kako su ,,Cigani niža rasa” sigurno je da ne zaslužuje da se nazove pripadnikom ovog naroda koji on, valjda, smatra višom rasom. U odnosu na šta, mogli bismo postaviti pitanje, i odgovoriti istovremeno, u odnosu na Cigane. Takvi i njima slični su nas i doveli ovde gde jesmo, a da su baš ti i takvi Cigani sve vreme bili sa nama, trpeli i stradavali isto kao i mi. Ti i takvi Cigani, bar u Kraljevu, dali su mnogo veći doprinos demokratskim promenama nego pojedinci, a ima ih mnogo, koji su danas na funkcijama, baš zahvaljujući tim promenama. Danas ih se niko ne seća, osim Crvenog krsta. Za njih nema nikakvog boljitka, čak ni u vidu zahvalnosti. Braniti Cigane danas nije baš uputno, kao što nije uputno prozivati parazite koji su se dokopali vlasti, umesto da su iza brave.

ZEMLJA IZ KOJE SU I CIGANI POČELI DA BEŽE
Cigani su takvi kakvi jesu, imaju svoje mane, koje su nam dobro poznate, ali imaju i vrline. Neki Cigani možda i kradu, kraduckaju bolje rečeno, ali ono što rade vrli pripadnici ,,više rase" ojadilo je ovaj narod, pa i Cigane, za ko zna koliko milijardi evra. I da ne nabrajam sve ono što već dobro znamo, a što nas je doveli dotle da iz ove zemlje masovno počinju da beže svi koji se mogu dočepati rumunskog ili bugarskog pasoša. Dakle putnih isprava onih kojima smo koliko do juče kao babunima uvaljivali ,,Vegetu”, žvake, ženske čarape i cigarete koje su ovde samo Cigani pušili. Iz ove zemlje su počeli da beže čak i Cigani, zbog čega je postala aktuelna nešto modifikovana izreka koja za ovu priliku glasi ,,Jebeš zemlju iz koje Cigani beže!" Da li bi trebalo pominjati sve one mlade ljude, pripadnike te ,,više rase" koji su otišli da se više nikada ne vrate, više od 400.000, i oko 40.000 mladića koji nisu želeli da služe vojsku ili idu u rat pa su utočište potražili daleko od doma svog? Da li bi trebalo pominjati sve one povratnike sa ratiša, nekoliko stotina hiljada, kod kojih se sve učestalije i masovnije manifestuje vijetnamski sindrom, a čija se ekspaanzija tek očekuje, zbog čega je Vlada odlučila da svi budu evidentirani što brže i da budu pod kontrolom, budući da su njihove reakcije nepredvidljive. Da ne govorimo o onima čije su firme u stečaju, koji godinama nisu primili plate, koji čekaju privatizaciju sa neizvesnošću osuđenika na vešala, čije penzije su tolike da ne mogu da kupe ni mišomor i sebi skrate muke. Hoćemo li da govorimo o zemlji u kojoj požare gasi ruski avion, o zemlji u kojoj bebe jedva preživljavaju na enormno visokim temperaturama, bez klima-aparata u porodilištima, a tajkuni i novopečena politička elita se razbacuju parama i zajebavaju u faraonskoj raskoši.
Voleo bih da vidim bar jednog Srbijanca kojem je neki Ciganin naneo bar stohiljaditi deo zla koje mu je naneo njegov najrođeniji pripadnik ,,više rase". Oni koji se bave ovakvim stvarima ne samo da pokazuju elementarno neznanje, već svesno rade na tome da i ovo malo prividnog mira u kojem živimo poremete i izazovu sukobe u kojima valjda uživa njihova fašistoidna priroda. A koga su ti junaci, ti čistokrvni Srbi, ti kosovski arijevci, našli za protivnika i koga stavljaju na liste za odstrel - Cigane. Bojim se da su se Cigani u pojednim situacijama pokazali većim Srbima od pojedinih Srbijanaca, ma koliko se to nekome ne sviđalo. Zaboravilo se da, kada niko nije hteo da bude uz nas, ostali su samo Cigani.
Ginuli su i oni, trpeli i ćutali, svesni da je sudbina srpskog naroda i njihova sudbina. Uostalom, po novom Ustavu, oni su državljani Republike Srbije, sviđalo se to srpskim fašistima ili ne, i imaju ista prava kao i svi ostali. Ili bi bar trebalo da ih imaju. A umesto prava, njima se preti. To su valjda isti oni koj su se i sa NATO tako obračunavali ili bi ako ponovo do rata dođe. Umesto toga, bolje bi bilo da na njih gledamo sa više simpatija nego do sada, u vremenu gde je otuđenje sve prisutnije i gde je najlakše napraviti sukob i isprovocirati dugotrajnu mržnju na raznim osnovama. Kome je to potrebno? Napadati bezazlene Cigane nije primereno tradiciji srpskog naroda, a Treći kosovski boj protiv Amera je nešto sasvim drugo. Eto prilike da svaki srpski arijevac iskaže svoj patriotizam i svoje ratničke predispozicije pripadnika više rase.

CIGANI - NAJVEĆA MISTERIJA U ISTORIJI
A što se samih Cigana tiče, koji se zovu i Romi, što u prevodu znači čovek, zvanična nauka kaže da je nepoverenje prema njima dostiglo vrhunac za vreme Drugog svetskog rata. Kao i Jevrejima, ali i Slovenima, u koje spadaju i Srbi, njima je automatski sledovao odlazak u koncentracione logore, robovski rad ili smrt. Na taj način, na osnovu sadašnjih saznanja, ubijeno je oko pola miliona Cigana.
Uzroci seobe Cigana sa prostora sadašnje Indije su jedna od najvećih mistrija u istoriji. Neki naučnici pretpostavljaju da su današnji Cigani poreklom iz niske društvene kaste Hindusa bili regrutovani kao plaćenici. Potom su dobili status kšatrija - ratničke kaste, i poslati su na zapad kako bi se suprotstavili islamskoj vojnoj ekspanziji. Romi su se doselili na Balkan u XIV veku, kada ih već ima i u Srbiji. Pored imena Cigani, Romi, poznati su i pod imenima Jeđupci - Mođupi (u Crnoj Gori), Jeđupi (u Dalmaciji), Đupci-Jeđupi (u Makedniji), a i pod imenima: mandovi, faraoni, firge, čergari, gurbeti, vretenari, koritari itd.
Romi sa područja bivše Jugoslavije govore romskim, srpskim, vlaškim i tuskim jezikom; pravoslavne su i muslimanske vere. Stalno su nastanjeni, a ima i skitača. Po zanimanju su svirači, potkivači, džambasi, trgovci stokom, kovači (izrađuju, između ostalog, verige, bakrače, svrdla, grebene), medvedari, vretenari (od drveta izrađuju korita, vretena, kašike, karlice), a ima ih i koji se bave zemljoradnjom.