Izvor: Blic, 03.Jul.2008, 11:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Vapaj za nekadašnjom arhitekturom
Izložba „Narodno graditeljstvo - spomenik kulture danas", koja će biti otvorena danas (20h) na Savskom šetalištu na Kalemegdanu mnogo je više od obične postavke. Ona je svojevrsni vapaj da se od agrasivnog upliva savremenih arhitektonskih trendova spasi preostali komadić od nekada tako bogate narodne arhitekture našeg grada.
Dom, toplina, bliskost, sklad, zaštićenost, harmonija, prve su asocijacije koje je imala Nada Živković, etnolog-konzervator u Zavodu za zaštitu >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << spomenika kulture Beograda, osmišljavajući ovu izložbu stare beogradske arhitekture 19. i prve polovine 20. veka.
- Sklad postignut dobrim proporcijskim odnosima i harmonija belih zidova i tamnih otvora u pravilnom ritmu, čine da svaka od ovih kuća predstavlja poseban likovni doživljaj. Čak i danas kada su neretko ugrožene okolnom izgradnjom, deluju kao prirodni deo pejzaža, izrastao iz njega - kaže Nada.
Ova ostvarenja narodnog neimara godine, a ni njihovi vlasnici, nisu mazili. Budući da su bila uglavnom u provatnom vlasništvu, od 70-tih godina one su naglo propadale. Gastarbarteri su diktirali merila vrednosti, na mestu starih remek dela gradili kuće neprilagođene oviom području. Mnoge od ovih kuća, mehana, škola naših baka i deka, ostaće bar na fotografijama zabeležene zahvaljujući Nadi Živković i Zavodu za zaštitu spomenika kulture.
Na 35 plakata na Savskom šetalištu prikazane su fotografije nekadašnjeg i sadašnjeg izgleda objekata, a 150 strana kataloga u boji predstavlja dve prostorne kulturno-ambijentalne celine i 50 remek dela narodnog graditeljstva u Beogradu. Nažalost, mnoge od njih više ne postoje.
- Kuće Aćimovića u Progaru više nema, kao ni Smiljanjića kuće ili Božića kuće u Grockoj, to su sve lepotice, biseri arhitekture. Hram Radosavljevića u Sopotu i kuća porodice Vlajković u Grockoj su jako urušeni, škola u Konačicama stoji ali je u jako lošem stanju. Kuća Miletića u Vreocima kod Lazarevca, je jako ugrožena i srećom, u saradnji sa „Kolubarom", biće izmeštena u portu crkve u Vreocima - nabraja Nada i pokušava da nam dočara kako je 70-tih godina prošlog veka, tek par decenija iza nas, Grocka bila etno park pod vedrim nebom, sa desetinama kuća izuzetne vrenosti. Sada se ovi spomenici kulture na pristima mogu nabrojati.
Uspon graditeljstva
U periodu do Prvog srpskog ustanka seoska naselja današnjeg beogradskog područja uglavnom su se sastojala od malih, jednodelnih staništa, takozvanih lubara, zemunica i krovinjara. Sagrađene od trošnog materijala ove građevine su nestale i iza njih nisu ostali materijalni tragovi - počinje Nada priču o domovima starih Beograđana iz kojih se izrodio današnji velegrad.
Po dolazku Turaka graditeljstvo se naglo razvija. U centralnoj i zapadnoj oblasti Beograda preovladava niska šumadijska kuća, četvoroslivnog krova, istočne gelove sadašnjeg grada zaposeda moravska kuća sa tremom, dok se u severnim isključivo gradi vojvođanska „vagonska" kuća. Ali Beograd, grad koji granice nikada voleo nije, slio je ubrzo odlike svih ovih tipova u samo njemu svojstvene kuće.
- Stabilizacija političkih prilika u Srbiji odrazila se na konačno stacioniranje u razvoj naselja. Već 60-tih godina 19. veka javlja se tip novije seoske kuće zidane u opeci, a u čaršijama, kao sedištima društvenog, političkog, privrednog i trgovačkog života javljaju se „čaršijske kuće" stambeno-poslovne namene - objašnjava Nada.
