Rakija kao beogradski suvenir

Izvor: Politika, 10.Dec.2012, 16:03   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Rakija kao beogradski suvenir

Dok turistički poslenici i proizvođači pozdravljaju ideju da dunjevača bude jedna od uspomena iz Beograda, stručnjaci osporavaju ovu zamisao

Kada sredinom decembra na „Rakija festu” bude proglašeno najbolje likovno grafičko rešenje za etiketu flaše dunjevače, Beograd će upotpuniti suvenirsku ponudu. Gosti prestonice moći će da od iduće godine kupe bocu ovog žestokog pića, koja će se svrstati među suvenire glavnog grada. I dok proizvođači pozdravljaju ovu >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << ideju, stručnjaci je osporavaju.

Odluka da ova rakija bude jedna od uspomena iz Beograda u načelu je dobra, smatra Dragan Đurić, predsednik Grupacije proizvođača rakije pri Udruženju poljoprivrede i prehrambene industrije Privredne komore Beograda. On se nada da će tako biti dat podstrek državnim institucijama da povedu pažnju o proizvođačima rakije i upozorava da, osim etikete, treba voditi računa i o onome što će biti u flaši.

– To bi morala da bude akcija u kojoj će se konsultovati kompetentni proizvođači. Time će se dati doprinos da se rakija afirmiše kao prepoznatljivo srpsko nacionalno piće, za šta se mi zalažemo – objašnjava Đurić.

Opasku da dunjabaš i nije karakteristična za Beograd, jer se čini da u prestonici više raste neko drugo voće poput kajsije ili šljive, on demantuje.

– Šljivovica jeste i dalje dominantna, ali se u poslednje vreme u Beogradu razvila proizvodnja svih drugih vrsta rakije – kaže Đurić.

Što se tiče onoga što će biti u flaši, Branko Nešić, vlasnik „Rakija bara” i direktor „Rakija festa”, kaže da će odabrana etiketa biti na boci proizvođača rakije iz Sopota.

– On je odabran na osnovu naših ustaljenih istraživanja kvaliteta rakije u prodavnicama i na osnovu konsultacija sa stručnjacima. Uslov za pobednika bio je da pravi rakiju od svog voća i da ima godišnju proizvodnju od 10.000 do 15.000 litara. Milan Donić, kojeg smo odabrali, pravi rakiju od sopstvenih dunja, Beograđanin je, poljoprivredni je inženjer i mlad čovek – kaže Nešić.

Inicijativa za ovaj izbor potekla je, dodaje on, iz iskustva „Rakija bara” o tome šta stranci kupuju kao suvenir iz Beograda.

– Mi zovemo turiste u noćni život i gastronomska uživanja, a u toj ponudi rakija je nezaobilazna. Dunjevača, ako gledamo striktno, nije karakteristična ni za Srbiju a kamoli za prestonicu, ali smo je odabrali pre svega zato što je vredan poklon – kaže Nešić.

Ideja da dunjevača bude suvenir Beograda potpuno je pogrešna, smatra Ninoslav Nikićević, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu.

Ovaj univerzitetski predavač, jedini u svetu koji je doktorirao na aromatičnim materijama šljive požegače i rakije proizvedene od istoimene sorte, ističe da je „ružno da simbol glavnog grada Srbije  bude bilo koje jako alkoholno piće”, ali ako su neki odlučili da bude voćna rakija, onda bi to morala biti „isključivo srpska šljivova prepečenica”.

– To je naše nacionalno jako alkoholno piće, po kojem nas zna ceo svet. Iza ove prepečenice ili uz nju su čuveni francuski konjak i legendarni škotski „malt” viski – ističe Nikićević.

--------------------------------------------------------------------

Srpski proizvođači međunarodno priznati

U Beogradu ima nekoliko proizvođača dunjevače, kaže Ninoslav Nikićević, ali napominje da je kvalitet ove rakije u beogradskim restoranima, uz nekoliko časnih izuzetaka – „očajan”.

– Sve su to bezlične, niskokvalitetne, našminkane, pravljene rakije. Ako bi se njihov kvalitet ocenjivao od jedan do deset, jedva bi dobile dva i po – upozorava naš sagovornik.

Nepošteni proizvođači dodaju u dunjevaču i do 10% šećera, a koriste i veštačke arome čiji je rok trajanja često istekao, kao i karamel, glicerin, dodatak ekstrakta hrastovine i druge „sastojke”.

– Poštenom proizvodnjom, bez dodavanja šećera ili rafinisanog etanola, od 100 kilograma plodova može se dobiti 4–5 litara 45% jake rakije dunjevače. Za litar jačine 42% treba oko 15 kilograma plodova dunje sorte „leskovačka” – kaže Nikićević.

Svetski šampioni u proizvodnji ove rakije, odaje nam profesor, jesu bračni par Miroslav i Dragica Civrić iz Mokrina. Oni su 2009. na međunarodnom ocenjivanju kvaliteta jakih alkoholnih pića u Ljubljani, u oštroj konkurenciji, osvojili ovo laskavo priznanje.

----------------------------------------------------------------------- 

ANKETA: TREBA LI DUNJEVAČA DA BUDE SUVENIR BEOGRADA?

Nikola Dimitrijević, predsednik Opšteg udruženja ugostitelja Beograda i vlasnik restorana „Franš”:

Nisam za to. Bilo bi mnogo bolje da suvenir bude nešto što asocira na život – hrana ili voće – nego alkohol.

Žarko Ratković, direktor Ugostiteljskog preduzeća „Višnjica”:

To je dobra ideja, jer je dunjevača prihvaćena kao vrstan proizvodi najprodavanija je rakija u restoranima. Popularna je, to je kvalitetan, moderan i atraktivan produkt o kojem gosti i potrošači imaju dobro mišljenje.

Zoran LJ. Nikolić, novinar i pisac, autor mnogih knjiga o Beogradu:

Vaskolika beogradska kultura rođena je u kafani. Da li su to bili vinski podrumi u Karađorđevoj, Skadarlija ili bezbroj predivnih zemunskih birtija, logično je da se Beograd prepoznaje i po jednom tako delikatnom piću kao što je dunjevača. Čovek koji najbolje zna istoriju Beograda iz doba neolita, kustos muzeja u Vinči Dragan Janković Lepi, moj je veliki prijatelj i najbolji proizvođač rakije među kustosima, a inače ne pije. To mi samo potvrđuje saznanja da je rakija i duhovni i materijalni brend ovog grada.

------------------------------------------------------------------------

Od poštanskog sandučeta do opanka

Među zvaničnim beogradskim suvenirima do sada su bili razni predmeti: staro poštansko sanduče postavljeno na nekoliko prestoničkih lokacija, kandelabri iz Skadarlije, ešarpe sa oslikanim Hramom Svetog Save, ali i razglednice, magneti, privesci, figure, majice, šolje... Što se ovih sitnijih predmeta tiče, najčešći motivi na njima su Beogradski pobednik, Hram Svetog Save, Beogradska tvrđava, Avalski toranj, kula Gardoš i Saborna crkva. Među suvenirima su se našli i predmeti svojstveni za unutrašnjost Srbije, kao što su opanci, čuturice, zastave...

Dimitrije Bukvić

objavljeno: 10.12.2012.

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.