Izvor: Politika, 10.Jun.2010, 12:12 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Penzionisan najstariji trolejbus
Vozilo GSP-a na električni pogon sa oznakom „1”, posle 31 godine u službi putnika, završilo je svoje krstarenje gradskim ulicama
Najstariji trolejbus u gradu, sa oznakom broj „1”, koji je ulicama krstario od juna 1979, penzionisan je posle 31 godine rada.
– Svoj poslednji krug, „kec” je odvozio 17. maja na liniji 41, Studentski trg – Banjica – kaže Zlatomir Anđelić, izvršni direktor pogona „Dorćol” u Gradskom saobraćajnom preduzeću. >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika <<
U „ličnoj karti” vozila navedeno je da je ruske proizvodnje, marke ZIU 682-B. Imao je 28 sedišta, plus 82 „stajaća mesta”. U špicu je, naravno, prevozio i više putnika.
–Teško je utvrditi koliko je kilometara prešao, prema jednom izveštaju, od 1996. je prevalio 153.701 kilometar – kaže Draško Simić, zamenik šefa održavanja trolejbusa u pogonu „Dorćol”.
O novopečenom penzioneru iz voznog parka GSP-a setno i sa uvažavanjem govori Slobodan Stefanović, koji trolejbusima upravlja pune tri decenije i po tom kriterijumu mu nema ravnog među kolegama.
– „Kec” je bio pravi zmaj! Odgovorno to mogu da tvrdim, jer u dušu poznajem svako vozilo koje zadužim. Ti ruski automatici, kad im nađeš caku, kao po loju klize električnom mrežom – kaže Stefanović i naglašava da je osamdesetih bila privilegija voziti trolejbuse jer su za njih rezervisane isključivo glavne ulice, a gužvi skoro da nije bilo.
Na insistiranje da oda barem neku manu trole broj „1” i njegovih ruskih srodnika, Stefanović kaže da se sa njima srodio, pa kad nešto i zaškripi, on to sam reši. Ipak, priznaje, grejanje je nešto sa čim se ne može izboriti, i sugrađani s razlogom zbog toga gunđaju.
– Umesto da otpornici u podu teraju vazduh napolje oni ih zbog dotrajalosti izbacuju u vozilo, a kada je hladno, „inate” se i ne greju – pojašnjava prekaljeni vozač.
I „kec” je imao tu falinku, a zub vremena mu je nagrizao i druge delove „organizma”: šasija mu je propala, na vratima su „zinule” rupe, a dotrajala su mu i drvena sedišta. Da li će nešto od još valjanih delova biti „transplantirano” u još upotrebljive trolejbuse njegovog soja, odlučiće majstori GSP-a koji ga upravo opserviraju.
Postoji ideja pojedinih Beograđana koji su se javljali zabrinuto našoj redakcijida se „kec” restaurira i sačuva kao svojevrsni eksponat koji bi svedočio o delu istorije javnog saobraćaja u Beogradu
A. Kurteš
[objavljeno: 10/06/2010]