Odbojne vile i kafane sa dušom

Izvor: Blic, 28.Jan.2008, 13:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Odbojne vile i kafane sa dušom

Alo! Ne možeš tu da stojiš! - grmi neko iz dubine jednog senjačkog dvorišta. U sledećem trenutku iz senke iskače uniformisani grmalj da otera nezvane goste koji su se zaustavili ispred raskošne vile. Ovim krajem prošetali smo sa Stanislavom Karasijem, višim fudbalskim trenerom, odnedavno predsednikom Trenerske organizacije Srbije.

Kad je Stanislav Karasi, na Čukarici poznatiji po nadimku „Tanjir", prešao podvožnjak kod „Gospodarske" i doselio se na Senjak, >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << nove komšije ga nisu dočekale baš raširenih ruku. Ipak, posle 23 godine, koliko živi u ovom kraju, stekao je drugare i, kako kaže, oseća se skoro isto kao na Banovom brdu, gde je rođen

- Senjak je uglavnom porodični kraj. Ljudi na njemu vole intimu i traže neke obične stvari. To su uglavnom obični ljudi, bez obzira na to koliko su im debeli novčanici. Svi imaju neka svoja mala zadovoljstva, posebne dane i hoće da budu na izvoru informacija, a to je oko pijace - kaže Karasi.

Iako na prvi pogled ne izgleda tako, kao i u ostalim delovima Senjaka, i ovde postoje pravila. Utorkom je red ispred kućice sa sirom, kajmakom, pršutom... Tada žena iz Kraljeva donosi kajamak koji može da se mota kao palačinka i tako smotanog ga i kupuju.

Oko pijace su i glavni kafići ovog kraja. Leti u njihovim malim baštama ima više onih koji stoje nego koji sede.

- Svi hoće da budu na izvoru informacija, a u tim kafićima se sve dešava, od politike, sporta, poskupljenja... Kad prodavci sa pijace uđu da popiju čaj, znamo da će da poskupi salata. A tu se „muvaju" i senjačke legende, Miša i Deki. Miša je drugar koji sa svima zbija šale i dežurni je novinar, a Deki poštar. Njega šaljemo da nam plaća račune i završava sve što treba - priča Karasi.

Najstariji među njima je kafić „Mak" koji se nalazi na dnu Ulice Vase Pelagića, tačno na međi donjeg dela Dedinja i Senjaka. Nizbrdo od njega put vodi u „Nanu", prvu diskoteku u kojoj se desilo ubistvo, a uzbrdo, u hladu jednog od parkova je velika letnja bašta restorana „Grafičar".

- Bašta „Grafičara" je jedna od retkih u gradu koja može da konkuriše „Maderi". Sve velike utakmice pratimo u njoj na velikom platnu. Sedimo, gledamo... Peku se jagnjići, prasići, kokoške... Ko šta voli! Noću gledamo, danju spavamo, a „Grafičar" radi celu noć - priča Karasi.

Od bašte i fudbalskog terena „Grafičara" između ekstravagantnih vila koje svojim oblikom i veličinom govore koliko su skupe stižemo i do drugih kultnih mesta na Senjaku, restorana „Kafe kafe", „Šehera" i na kraju „Careve ćuprije".Iza nas ostaje manastir Vavedenje, koga od „Grafčara" deli prostor na kome su, poratnih godina, bez saslušanja i presude, likvidirani i pokopani neistomišljenici tadašnje vlasti.

- U „Šeher" se uglavnom išli na tufahije, ali toga više nema, jer novi gazda od njega pravi fitnes centar. I „Careva ćuprija" je promenila vlasnike. Uzela su je dva brata, sjajna ugostitelja i nije čudo što je stalno puna - priča naš domaćin.

Praveći krug oko elitnog naselja, prolazeći kroz uske ulice pored rezidencija, ambasada, ekskluzivnih privatnih škola, ali i septičkih jama i propalih predratnih letnjikovaca vraćamo se na jedino mesto na kome na Senjaku mogu da se vide pešaci, na pijacu.

Lična karta Senjaka

Vrtići 3

Osnovne škole 1

Srednje škole 2 (sportska i vojna)

Privatne i internacionalne škole nekoliko

Fakultet 1 (Likovnih umetnosti)

Sportski tereni „Grafičar", Dečji sportski centar „Majdan"

Muzej Afričke umetnosti, Tome Rosandića,

a uskoro i kralja Petra prvog

Biblioteka 1

Crkve manastir Vavedenje

Ambasade 7 +2 u Topčideru

Rezidencije desetak

Druge institucije Institut „Nikola Tesla",

Dom za nezbrinutu

decu, Arhiv Srbije, BIGZ, štamparija

„Službenog glasnika"

Dve verzije imena

Postoje dve verzije porekla reči Senjak. Prema jednoj, Senjak je nazvan po dubokoj seni (senci) u kojoj su se na njemu nalazili letnjikovci i njihovi vlasnici. Druga verzija koren reči Senjak nalazi u senu. U vreme kada je nastao mnogi držali seno na raznim mestima. U gradu su zbog toga bili česti požari, pa je u jednom trenutku određeno da seno sme da se čuva samo na jednom mestu, a za to je određen današnji Senjak jer je bio na brdu, udaljen od naselja.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.