Izvor: Politika, 01.Jun.2012, 01:07 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Led i kiša obrali svaku drugu trešnju u Ritopeku
„Pre oko nedelju dana kiša i grad omlatiše stabla i plodove. A sve nas je poteralo ove godine. Oni mrazevi zimus, pa minus i usred aprila... I kiša, svaki dan kiša...”, vajkaju se voćari gročanskog naselja koje se godinama dičilo bogatim rodom i masovnim izvozom
Ko dođe u Ritopek radnim danom oko podneva teško da će ikoga zateći u centru ovog gročanskog sela, koje ima 2.500 duša. Svi su u svojim voćnjacima razbacanim po obodu naselja i duž obale Dunava. Svakodnevno, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << od ranog jutra do popodneva, meštani i sezonci ovih dana beru trešnje. Onda ih tovare na prikolice i nose lokalnim posrednicima, preko kojih voće odlazi u Rusiju. I tako već gotovo deset godina. Pa i ove, koju, sva je prilika, neće po dobru pamtiti.
Za neupućene u prilike, sve izgleda kao da nikakvih problema nema. Prizor na imanjuMilana Stefanovića, tridesetogodišnjeg Ritopečanina, gotovo idiličan. Raštrkani po pet hektara velikom voćnjaku, sezonci beru trešnje pevušeći refrene poznatih i manje poznatih narodnjaka. Stavljaju ih u „firmirane” gajbice na kojima piše: „Sweet fruits from Ritopek, Serbia”. „Slatki plodovi iz Ritopeka, Srbija” namenjeni su prevashodno ruskim kupcima, koji pazare gro roda.
Ali, Stefanović je u ovogodišnjem špicu berbe – od sredine maja do polovine juna – unajmio samo sedmoro radnika, a prošle godine ih je bilo čak 25. Dok postavlja „stolice” za ekipu „Politike” – prevrnute gajbice posađene na kofama okrenutim naopačke – objašnjava zašto je sezonaca manje.
.................................................
Ceo tekst pročitajte u štampanom izdanju od 1. juna. Ako ste zainteresovani da se pretplatite na elektronsko izdanje cele „Politike“ kliknite OVDE.
Dimitrije Bukvić
objavljeno: 01.06.2012.