Izvor: Blic, 21.Jan.2008, 10:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Dečje igre u centru grada

Kao i ljudi, menjaju se i gradovi, jer su i oni živi i osetljivi organizmi. Kao što ne postoje dva ista čoveka, tako ne mogu da se nađu ni dva ista grada ili bar dva ista dela jednog grada. Smiljka Isaković, po mnogima prva dama čembala u svetu, pratila je sa balkona svog stana u Ulici admirala Geprata kako se menjao Beograd.

Sa Smiljkom Isaković smo prošetali po, kako sama kaže, bajkovitom kraju.

Kad je bila mala, zimi su mrežama zatvarane ulice Admirala Geprata >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << i Kraljice Natalije (tada Narodnog fronta) da bi deca mogla da se sankaju. Kretali su sa vrha Dobrinjske, da bi u njenom središnjem, najstrmijem delu, uhvatili zalet i proleteli, pored amama kneza Miloša, kroz park iza Vlade, skroz do Nemanjine ulice.

„IZVOR" U SRED PARKA

- Parkić je bio poljanče na kome smo se igrali. U njemu je bila samo velika kamena fontana koja je oblikom podsećala na latice koje se šire. Zbog nje smo park zvali "bazenac". Na ulazu u parkić je bio samo amam kneza Miloša oko koga je bio zidić, nekoliko breza i mladi platan između njih, a na stazicu ispod amama je godinama curila voda. Svi su mislili da je pukla neka cev, a kad su došli majstori i digli asfalt, ispred njih se pojavio izvor žive vode. Bila je to prava voda bez ukusa i mirisa i čak je i majstorima bilo žao kada su ga zatvarali, ali nije bilo načina da se iskoristi - seća se naša ambasadorka muzike, koju je Američki biografski institut (ABI) uvrstio u međunarodni leksikon „5.000 ličnosti sveta" upravo kao „Prvu damu čembala".

I pored toga što se nalazila nedaleko od izvora, kamena fontana u "bazencu" je u nekom trenutku presušila. Pošto je pretvorena u ogromnu kantu za đubre, odavno su je sklonili, a u parkiću iza zgrade Vlade na njenom mestu je postavljen, prvo metalni, a posle drveni, poligon za igru. I to nije jedino što se promenilo u ovom kraju. U Gepratovu ulicu je useljena autobuska okretnica, amam kneza Miloša je postao magacin jednog od kafića koji su otvoreni na ulazu u park, a poneko drvo je pokosila sekira novoprispelih samovoljnih komšija.

„KRUŽNI LIFT" U MUZEJU

Od amama kneza Miloša i "bazenca" Smiljka Isaković nas vodi do lokomotive ispred Železničkog muzeja, koji ona pamti po zastavi koja se viorila na krovu zgrade i neobičnom liftu u njoj.

- Lift je bio kao uspinjača. Nije imao vrata i bez prestanka je vozio gore - dole. Iako se nikad nije zaustavljao, u njega je laganice moglo da se ulazi i izlazi jer je išao vrlo polako, a po tome kako se viori zastava, znala sam da li duva severac, košava ili neki treći vetar. Mogla sam da predvidim vreme i to mnogo preciznije nego što to sada rade hidrometeorolozi - priča Smiljka Isaković.

U Sarajevskoj ulici prolazimo pored zanatlija po kojima je ovaj kraj čuven, autoelektričara "Ševe", jorgandžija, vunovlačara... Surogat starog i novog je ovde najočigledniji. Dok sa jedne strane ulice zanatlije dele tmurna i strma dvorišta od kojih se ježi koža, sa druge niču moderni blokovi.

- Sva dvorišta u ovim ulicama su ista. Izgledaju kao da je Felini u njima snimao filmove. A ni podrumi nisu mnogo bolji. Kod mene u ulici su za vreme rata podrumi bili prepuni mina. Silni crvenoarmejci su izginuli čisteći ih. Doskora je u svakom podrumu stajao natpis krupnim štampanim slovima

„MIN NJET" - priča žena koju je Masarikova akademija sa sedištem u Pragu nagradila, kao i Lučijana Pavarotija, priznanjem za doprinos umetnosti.

Praveći krug pored ogranka Crvenog krsta, koji su stanovnici ovog kraja nekada toliko često obilazili noseći stare stvari da im je postao odredište, izlazimo na Ulicu kneza Miloša. Nogu pred nogu, pored zdanja izgrađenih između dva rata od 1918. do 1940. godine, dva kilometra dugu šetnju završavamo tamo odakle smo i krenuli, na ulasku u parkić iza zgrade Vlade.

„Ruža vetrova" iza Vlade

Stari Beograđani veruju da u parkiću iza zgrade Vlade postoji "ruža vetrova" koja čisti vazduh i ceo taj kraj. Postoji čak priča da je knez Miloš zato izgradio amam na ulazu u park, kao i da je imao ideju da baš u tom kraju napravi zoološki vrt.

- Nisam proveravala te priče, ali znam da, kad iz Pionirskog parka krenem niz Dobrinjsku ulicu, negde na sredini osetim talas drugačijeg vazduha. Iako je Pionirski park na vrhu brda, na dnu Dobrinjske se lakše diše. Možda ovde stvarno postoji neka ruža vetrova - kaže Smiljka Isaković.

Muke sa autobusima

Deset godina se zgrada bezuspešno borila sa "ljubiteljem autobuske stanice u Gepratovoj ulici" iz Skupštine grada. Uzalud smo pokušavali da objasnimo da okretnici nije mesto na vrhu brda. Onda se dvaput desilo da su se autobusi otkačili i bez kontrole sjurili niz ulicu. Prvi je prešao na suprtonu stanu i zautavio se u nekom balkonu, a drugi je pokupio automobile koji su bili parkirani iza njega pre nego što je stao. Začudo niko nije poginuo, ali je okretnica preseljena - seća se čuvena čembalistkinja.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.