Izvor: S media, 25.Apr.2010, 13:18 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Detaljna obnova „Gazele” čeka most preko Ade Ciganlije
Ozbiljniji radovi na mostu „Gazela” u Beogradu neće početi pre prvog avgusta jer, prema rečima izvođača,nije završena nabavka čelika i drugog materijala neophodnogza početak posla. Na taj način demantovane su informacije od pre mesec i po dana kada je najavljivano da bi obnovamogla da počne svaki dan, rekao je Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda, >> Pročitaj celu vest na sajtu S media << u intervjuu za „Politiku”.
On je naglasio da će razgovori oko dinamike obnove „Gazele” biti završeni tek kada se nađe rešenje prihvatljivo za glavni grad. Najbolji scenario za prestonicu je, kaže, da radovi koji zahtevaju zatvaranje „Gazele”počnu kada bude završen most preko Ade Ciganlije, ali stanje mosta zahteva da radovi počnu ranije.
– Grad će tada biti u opsadnom stanju i zato očekujem da se na „Gazeli” radi 24 sata. Još je sporno da li radovi s donje strane mosta mogu da se izvode noću zbog bezbednosti radnika. Ako postoji način da se obezbede uslovi, nema razloga da izvođači ne rade i pod okriljem noći. Nije samo „Gazela” problem. Obnova autoputa kroz Beograd, od Bubanj potoka do Surčina, možda je i veća opasnost za protok saobraćaja. Naš zahtev bio je da se deo od „Geneksa” do „Sava centra” i deo od Mostarske petlje do Dušanovca radi u toku leta kada su gužve manje, jer to zahteva zatvaranje jedne strane autoputa. Već smo se dogovorili za autoput kroz Beograd, gde je „Ratko Mitrović” podizvođač i njihovi radnici će raditi non-stop. Realan problem je što nema mnogo gradilišta u zemlji pa izvođači otežu posao. Ali, kada se dogovorite, rok mora da se poštuje.
Da li je grad ispoštovao sve uslove Evropske investicione banke za bivše stanovnike „karton sitija” ispod „Gazele”?
- U ugovoru između grada i „Puteva Srbije” piše „raseljavanje naselja”, ali ne piše „kako”. Što se tiče grada, priča o raseljavanju je završena, a mi nastavljamo da se borimo za njihovu decu i da roditeljima omogućimo da konkurišu za socijalne stanove. Grad će za mesec dana završiti 80 takozvanih socijalnih stanova za najugroženije Beograđane. Svake godine ćemo graditi stanove i raspisivati konkurse na koje će moći da se prijave svi naši sugrađani.
Kakav je kvalitet saobraćajnice Kružni put koji se koristi kao alternativa dok ne bude završena obilaznica oko Beograda? Da li je istina da je asfalt propao pre nego što je stavljen završni sloj?
- Na lošu dinamiku radova ukazivao sam još prošlog leta kada smo obilazili Kružni put i uverili se da je tamo bilo više ljudi koji su mahali zastavicama nego što ih je radilo. Posao je trebalo da se završi za pola godine, a razvukao se na 15 meseci. I to loše. Obrazloženje da je taj put predviđen za kamione do 3,5 tone, a ne za šlepere pa je kao zbog toga propao asfalt, jeste vređanje inteligencije svih nas. Čak i da je tako, znalo se da će on da služi kao nastavak obilaznice dve godine, pa je projekat morao da se prilagodi. Imali smo nedavno sastanak kod premijera Mirka Cvetkovića i razgovarali kako da otkočimo radove na obilaznici, na sektoru 5 od Ibarske magistrale do Avalskog puta. Uskoro će početi završni radovi na tunelu Stara Straževica. Evropska investiciona banka odobrila je tranšu od 40 miliona evra kredita za obilaznicu, a čim dobijemo izvođača na tenderu, taj deo može da bude gotov za 12 do 18 meseci.
Hoće li grad finansijski priteći u pomoć tom projektu?
- Neće. To je bilo i ostalo u republičkoj nadležnosti. Grad se širi, dosta se gradi u Beogradu i jednostavno nemamo sredstava za ono što nije u našoj nadležnosti, iako je obilaznica veoma važna za prestonicu. Finansirali smo sanaciju „Pančevca” sto posto, ali zato on sada nije problem kao „Gazela”. Ulažemo u železnicu, na jesen ćemo početi radove na obrenovačkom mostu… Beograd ne može da finansira Republiku u meri u kojoj bi neki želeli jer ima sopstvene projekte koji su od velikog značaja za Beograđane.
Građani su skeptični da će početi izgradnja metroa i tvrde da za te pare može da se izgradi kanalizacija, putevi u Beogradu i okruženju...
- Skeptici kažu „kakav metro kad nemamo osnovne potrebe”, a kritizeri u unutrašnjosti „vi ćete da pravite metro od naših para”. To mora da bude državni projekat, jer ne može grad sam da ga realizuje. Država nema novac, ali može da nam da garancije, a mi ćemo sledećih 30 godina graditi i vraćati kredit. Savet za infrastrukturu je već rekao da je metro projekat od nacionalnog značaja. Bili smo u bogatom Beču i videli da tamo pola sredstava daje država, a pola grad.
Kada ćete doneti odluku o početku izgradnje i tipu metroa?
- U toku leta zvanično ćemo doneti odluku i želim da Skupština grada postigne jedinstvo o tipu metroa i linijama. Projekte od pre 30 godina treba revidirati, jer nema smisla da se ukopava metro u Novom Beogradu koji je na podvodnom zemljištu, a ima dosta prostora iznad zemlje. To bi bilo skuplje dva i po puta. Neću da ostanem upamćen kao neko ko je iskopao prvu rupu za metro, a prva linija da se završi 20 godina kasnije. Rekao sam, iako ima puno onih koji su kupili karte, taj film u Beogradu nećete gledati.
Predstavnici gradova u Srbiji često spominju elitističke prednosti prestonice i zameraju da se novac iz lokalnih samouprava sliva u Beograd. Koliko ima istine u tome?
- Svuda u svetu glavni grad je najrazvijeniji i on je lokomotiva koja vuče. A što je jača ekonomija zemlje, tako se razvijaju i rastu i regionalni centri. Priče o tome kako sve pare idu u Beograd su besmislene. Evo, pitam ja vas šta iz Vranja, Lebana, Crne Trave, ili Trgovišta ide u Beograd, kad oni jedva sastavljaju kraj s krajem i nemaju ništa od proizvodnje? Iz prestonice se uzima novac. U Beogradu nastaje 35 odsto bruto domaćeg proizvoda, a bilo bi dobro znati koliko para i ostaje u njemu. Kada bi sve pare koje se naprave u Beogradu tu i ostale, Srbija bi bila pusta. Evo vam primer jedne opštine u centralnoj Srbiji: imaju budžet od 640 miliona dinara i 75 trudnica na bolovanju. Pa šta hoćete da mi kažete – da nemaju milion dinara da bi dotirali 35 odsto do pune plate kao što mi to radimo u Beogradu!
Da li se poštuju rokovi izgradnje mosta preko Ade Ciganlije i hoće li, kao što se spekuliše, njegova gradnja poskupeti?
- Naravno da neće. Mnogi su tvrdili da je most preskup, pa sada kada smo dobili cenu obnove „Gazele” od 58 miliona evra shvataju da nisu bili u pravu. Za most preko Save potrebno je dvostruko više materijala jer je mnogo veći od „Gazele”. Nisam ja određivao kako i gde da se gradi most, ali sam presekao i rekao „gradićemo ga”. Da nismo počeli da ga podižemo, šta bi bilo sa saobraćajem u Beogradu za dve godine? Sada znam kako je bilo Branku Pešiću kada su ga optuživali da je „Gazela” preglomazna i da takav most nikada neće biti potreban Beogradu.
Zašto se Zakon o planiranju i izgradnji ne primenjuje samo u Beogradu?
- Ta tvrdnja nije tačna! Kriza u građevinarstvu u Beogradu nije posledica sporosti izdavanja dozvola, nego toga što ljudi nemaju dovoljno novca da investiraju. Niti imaju kome da prodaju ono što sagrade. Izdali smo veliki broj odobrenja za gradnju. Uveliko su počele da se izdaju lokacijske dozvole i zaživela je konverzija prava korišćenja u pravo svojine. Ja ne mogu ni od koga da tražim da daje dozvole mimo zakona, niti će se to raditi. Ali mogu maksimalno da koristim svoj položaj da oni čiji je to posao rade brzo i efikasno.
Hoćete da kažete da nema problema u primeni zakona, uprkos kritikama i Liberalno-demokratske partije koja tvrdi da će zbog toga trpeti gradski budžet?
- Nema zastoja u sprovođenju zakona. On je nov i u početku njegove primene logično je da se javljaju poteškoće. Kada kupite novi automobil, dok se naviknete na njega imate problem. Zakon je propisao kako se i šta radi i mi to striktno poštujemo. Prihvatamo sugestije i menjamo ono što nije dobro. Uvek je dobrodošla i kritika iz stranaka da bismo došli do što boljeg rešenja. Međutim, svi koji tvrde da ne mogu da dobiju građevinsku dozvolu, a imaju sve što je neophodno, neka mi ta dokumenta pošalju i ja ću lično svaki predmet pogledati.
Da li je tačno da ste pisali resornom ministru posle intervjua u jednim dnevnim novinama u kome je on, između ostalog, rekao da će, ukoliko gradilišta u Beogradu ne počnu da rade, u saradnji sa vama ministarstvo izdavati dozvole?
- Tačno je da sam pisao ministru. Razgovarali smo o tome i dogovorili se da pronađemo rešenja, a ne da kroz medije raspravljamo i dokazujemo ko je u pravu. Rešićemo sve poteškoće kao što smo to uradili i za legalizaciju i nelegalnu gradnju. Mislim da svi koji su u tom procesu dobro obavljaju svoj posao. Zakon će se u Beogradu poštovati i to je osnova za sve.
Šta će grad uraditi sa preduzećima koja još nisu privatizovana, poput PKB-a, PIK-a „Zemun”, Voćarskih plantaža u Grockoj, BIP-a, Beogradskog sajma...
- Nisam za to da država bude menadžer. Država može da bude dobar vlasnik kao što je to u slučaju „Telenora” ili Češke elektroprivrede, gde je menadžerska ekipa nezavisna od politike. Problem je što se kod nas, posle svakih izbora, menjaju ljudi u javnim preduzećima. Grad ne kupuje PKB i ostale firme, već im pomaže. Cilj nam je da od njih, kao što kaže naš narod, napravimo dobre udavače. Voleo bih da neka kompanija kupi „Beogradski sajam”, ali očigledno je da sada nema ozbiljnih kupaca.
Koliko dugo će Beograd upravljati tim firmama?
- Nije ideja da sledećih 20 godina budemo vlasnici ovih kompanija. To su firme koje kroz strateško partnerstvo moraju da dobiju svog pravog vlasnika. Kada se donese zakon o komunalnim preduzećima, ja ću prvi biti za to da u njih uđu strani partneri. Ne mora da im se poveri većinsko vlasništvo. To bih uradio i za PKB. Ideja Beograda je da se odvoji šta je građevinsko, a šta poljoprivredno zemljište, jer izgradnjom mosta Zemun–Borča i prilaznih saobraćajnica, kao i širenja nerazvijenog dela Beograda to mora da se definiše. Neće PKB zbog toga što je pripao gradu da dobija subvencije, ali će grad stati iza njega kada su u pitanju razvojni projekti. Subvencije dajemo samo za gradski prevoz, jer je tako svuda u svetu.
Da li je rešenje da poslovni ljudi ponude svoj tim za upravljanje takvim preduzećima?
- Slažem se, ako su u pitanju poslovni ljudi, a ne oni koji su do uspeha stigli uz pomoć primarne emisije novca, vezama sa političarima, ili trgovinom naftom i cigaretama. Imamo problem kako da nađemo menadžere koji će da ih vode. Problem sa PKB-om, PIK-om i ostalim sličnim firmama je što država već deset godina ne može da reši njihov problem zbog kojeg propadaju. Oni imaju veliki ekonomski potencijal, ali je nevolja što su ranije slične firme prodavane samo zbog građevinskog zemljišta.
Nasilje prema ljudima, ali i životinjama u Beogradu je evidentno. Šta će grad uraditi kako bi se žitelji prestonice i njihovi gosti osećali bezbedno?
- Nisam davao izjave povodom nedavne pucnjave na stadionu jer ne želim da jednu te istu priču ponavljam. Mislim da su me svi čuli, a posebno oni koji to treba da čuju. Samo je pitanje šta će oni da urade. Nadam se da neće biti potrebno da gradonačelnik Beograda pooštrava svoje izjave i da traži ingerencije koje mu danas ne pripadaju da bi garantovao bezbednost građanima Beograda.
Zašto ste otkazali poverenje Radmili Hrustanović, dojučerašnjoj pomoćnici?
- Nismo se složili oko principa rada i razišli smo se. Nije bilo sukoba, niti je bilo afera. Gradonačelnik mora da ima sto posto saglasnosti sa najbližim saradnicima oko svakog pitanja. Radmila je i dalje u Gradskoj upravi jer ima znanje, iskustvo i energiju koji su dragoceni Beogradu i Srbiji.








