Izvor: B92, 19.Apr.2011, 20:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Možemo li bez politike?
Sociolozi Vladimir Vuletić i i Dalibor Petrović ukazuju - povodom ponovnog pokušaja radikalizacije društvenog i političkog života u Srbiji - da nije prirodno i održivo da 20 godina živimo u "vanrednom" stanju, da se i dalje "zamajavamo" velikim političkim temama, a da se egzistencijalna pitanja ne rešavaju.
Najnovija zbivanja, inicirana štrajkom glađu lidera naprednjaka, oni vide i kao zakasnele odjeke dramatičnih zbivanja koja su za nama.
Za to, kažu, >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << ima i objektivnih razloga, jer se "svašta na ovom prostoru u te dve decenije dogodilo", ali i sami smo krivi - bavimo se temama koje nam nameću političari, i to nam je izgovor, umesto da radimo i brinemo o sebi i bližem okruženju, slažu se naši analitičari.
"Kada živite jedan dug period u nekom poremećenom sistemu vrednosti, vi se adaptirate na to, naučite da je to pravi sistem vrednosti, jer jedino takav omogućava da vi u tom društvu funkcionišete. Recimo, ako je nepoštenje 'vrednost' koja nije sankcionisana, onda vi - ako se ponašate na pošten način - u jednom trenutku shvatite da izvlačite deblji kraj", objašnjava Petrović u izjavi Tanjugu.
On dodaje da je većina ljudi u našem društvu socijalizovana u jednom sistemu vrednosti koji je postojao do pre dvadeset godina i, ipak, bio stabilan.
Zato se oni teško se prilagođavaju sistemu funkcionisanja koji nije po meri jednog čoveka koji nije kompetitivan, koji nije orijentisan na svakodnevnu borbu.
"Mi imamo taj dupli proces koji se odigrava sa tim haosom u kome živimo dvadeset godina, to je proces tranzicije, koji je sam po sebi težak. Jer nas prilagođava jednom drugačijem načinu funkcionisanja, gde mi postajemo sami tvorci naše sreće, a država tu sve manje igra neku značajnu ulogu", objašnjava Petrović.
U takvom sistemu, kaže on, ljudi ne mogu da se snađu, gde je tu država, a gde smo mi kao pojedinci koji moramo sami da se borimo za sebe.
" Sada se mi nalazimo u tom raskoraku. Gledamo u neke političke elite koje bi trebalo da nam daju neke orijentire, a mi vidimo da su ti orijentiri, manje-više, haotični. Zato ne znamo do koje granice treba da se organizujemo po tim orijentirima, a na kom nivou treba da kažemo da to više ne želimo. Problem je što ljudi u Srbiji danas ne vide alternativu", smatra Petrović.
Razlog tome on vidi u u odsustvu tradicije vanpartijskog organizovanja, što u modernom zapadnom svetu postoji, pa sve veća apatija prema politici i izborima može da se nadoknadi nekom drugom vrstom organizovanja, u kojoj mogu jednostavnije da rešavaju svoje probleme.
"Problem je što su kod nas svi problemi krupni i jako je teško individualno se organizovati da biste rešili krupan problem, na primer priključenja EU, nezavisnosti Kosova, pitanje vanrednih izbora i slično. Kod nas je politika i političari su glavne zvezde, idoli mladim ljudima. I umesto da je politika stvar koja se bavi nekim javnim interesom i odvija se negde u pozadini sistema koji normalno funkcioniše i bavi se sobom i boljitkom društva i države, vidimo da se oni bave sami sobom, kaže Petrović.
To je model koji ovde postoji dvadeset godina, dodaje on, zbog čega imamo mnogo praktičnih problema koje ne možemo da rešimo, kao što su velika nezaposlenost, nizak standard generalno. Umesto toga političari nam ispostavljaju velike teme, oko njih se u prazno lome koplja i skreće se tema sa onog što jeste život, smatra Petrović.
Za Vladimira Vuletića je to donekle razumljivo, jer, kako kaže u izjavi za Tanjug, moramo imati u vidu da je ovih 20 godina vrlo specifično.
Najpre zbog velikih transformacija, i to ne samo tranzicije, nego i činjenice da smo promenili nekoliko "jugoslavija" i došli do Srbije, da je nastala velika preraspodela bogatstva koje je ostalo od te Jugoslavije, da su stvorene nove društvene grupe, da smo opterećeni ratnim nasleđem. " Deset godina ste neke ljude slavili, sada deset godina tim ljudima pokušavate da sudite. Velike su transformacije koje su se dešavale i svi su se ti interesi, grupni i pojedinačni, prelamali kroz politiku i kroz političke sukobe. Onda imate i kulturološke sukobe i sukobe između zagovornika različitih ideologija. Sveseu toprelamalo kroz politiku i lLjudi više, jednostavno, ne znaju da žive drugačije, nego kroz politiku", tvrdi Vuletić.
Postali smo svi po malo žrtve čitave te situacije, kaže Vuletić, ali ukazuje i na skori kraj ove agonije u kojoj živimo već 20 godina.
"Svi čekamo da se to završi, ja i očekujem da će se to uskoro završiti, jer karte su podeljene, bar kada je reč o bogatstvu. Jasno je da više i nema šta da se deli. Ono što je nekada bilo zajedničko bogatstvo, sada je sve privatizovano. Kada je reč o teritorijalnom okviru, manje-više su i te stvari završene. I druge stvrari, vezane za Hag, takođe su već u drugom planu", kaže Vuletić.
On zato očekuje da ovo što se sada, s vremena na vreme, dešava, predstavlja zakasnele odjeke svega toga, borbe da se još malo od onoga što je ostalo uzme.
"Rekao bih da su ovo nekakvi poslednji izdisaji tih sukoba i nadam se da će u neko relativno skoro vreme ljudi početi da se ponovo okreću sebi i svojim aktivnostima. Da će politika polako prelaziti u drugi plan.
Nije normalno da živimo u haosu i da ne radimo
Izvor: S media, 19.Apr.2011
Sociolozi Vladimir Vuletić i i Dalibor Petrović ukazuju - povodom ponovnog pokušaja radikalizacije društvenog i političkog života u Srbiji - da nije prirodno i održivo da 20 godina živimo u "vanrednom" stanju, da se i dalje "zamajavamo" velikim političkim temama, a da se egzistencijalna pitanja...












