Izvor: Nezavisne Novine, 25.Jul.2016, 22:14   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Šta u stvari znači riječ abrakadabra?

Kada se danas kaže „abrakadabra”, najprije se pomisli na mađioničare, trikove i naivne opsenarske zabavne sadržaje. Međutim, izgleda da je u prošlosti ova riječ imala mnogo veći značaj, iako se ne zna tačno iz kog je jezika potekla.

Riječ „abrakadabra" vezuje se za magiju. Vjeruje se da je prvi put spomenuta u djelu „Liber medicinalis" rimskog ljekara i mudraca Kvinta Serena Samonika, u 3. vijeku nove ere. Vjerovatno je da on nije sam izmislio riječ, već da >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << je korišćena znatno ranije i među Rimljanima i među Grcima.

Ovaj rimski ljekar navodi da je riječ „abrakadabra" lijek za nepoznate, smrtonosne bolesti; treba je zapisati na komadu pergamenta, umotati u komad lanenog platna i nositi oko vrata kao amajliju. Pri tome, riječ treba ispisivati u redovima, i to svaki put sa jednim slovom manje na kraju, u obliku obrnutog trougla, u kome se u posljednjem redu nalazi samo slovo „a".

Vjerovalo se da ta neobična riječ treba da zaštiti od zlih duhova koji izazivaju bolesti i da prizove one dobre, koji imaju zaštitničku ulogu.

Postoji više teorija o nastanku riječi „abrakadabra". Prema jednoj, ona dolazi iz aramejskog jezika, od riječi „avra kadavra" sa značenjem „stvaram kako govorim". Prema drugoj, nastala je od grčkog „abraksas" ‒ kako su pripadnici gnostičke filozofije zvali boga, a pomoću grčke numerologije zapisivala se kao 365, tj. po broju dana u godini. Jedna teorija objašnjava da je „abrakadabra" nastalo od sažimanja riječi za Oca, Sina i Svetog duha, od „Ab, Ben, Ruach hakodesh".

Prema nekim svjedočanstvima, Rimljani su nosili amajlije poput onih iz teksta Serena Samonika, vjerujući da one liječe bolesti „izvlačeći" ih kroz ponavljanje i skraćivanje riječi. U 17. vijeku, u „Mučnom putovanju kapetana Edvarda Fentona", Ema Tejlor zapisala je da je izlječeno dve stotine ljudi tako što su im stavljene „abrakadabre" oko vrata, a vijek kasnije nešto slično pominje i Danijel Defo u „Dnevniku iz godine kuge".

Iako se takav način „lječenja" izgubio u 19. vijeku, ostajući u domenu mađioničarskih trikova, koristile su ga pojedine savremene ezoterične organizacije u svojim ritualima.

Nastavak na Nezavisne Novine...






Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Nezavisne Novine. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Nezavisne Novine. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.