Izvor: Blic, 18.Apr.2002, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ne okreći se, Branko Baueru
Ne okreći se, Branko Baueru
U utorak posle podne na zagrebačkom groblju Mirogoj sahranjen je Branko Bauer. Skromnom ispraćaju velikana hrvatskog i jugoslovenskog filma prisustvovali su brojni filmaši i poštovaoci njegovog dela, a oproštajne su govore održali Veljko Bulajić, Vatroslav Mimica, Ljubiša Samardžić i Vinko Brešan. Sa posebnim je simpatijama primljen nadahnuti govor Ljubiše Samardžića, kao i njegova odluka da iz Beograda doputuje na sahranu. Najuspešniji >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << hrvatski režiser najmlađe generacije, Vinko Brešan, u svom je kratkom emotivnom govoru naglasio da se 'svi mi batrgamo oko prosečnosti', dok je Bauer (njegov ujak) 's lakoćom dostizao genijalnost'.
Hrvatska televizija, na svoju sramotu, u svojim informativnim emisijama nije zabeležila sahranu Branka Bauera. Tako se ponovila priča iz vremena vladavine HDZ-a kada ta televizija nije zabeležila ni sahranu 'oskarovca' Dušana Vukotića.
U novinama je objavljeno dosta priloga i izjava poznatih ličnosti o Baueru i njegovom delu. Filmski režiser Rajko Grlić, za koga je Bauer 'bio i ostao najveći režiser koga je hrvatska kinematografija ikada imala', pokušao je odgovoriti na pitanje, zašto taj velikan filma 'nikada nije dobio, pa čak ni približno, svoje zasluženo mesto u tzv. korpusu nacionalne kinematografije'. Kao jednu od 'otežavajućih okolnosti' Grlić vidi u tome što je Bauer 'vrlo rano shvatio da film nije usko lokalna stvar', što je radio s najboljim scenaristima, glumcima i produkcijama na celom području bivše Jugoslavije.
Filmski kritičar Igor Tomljanović, koji smatra da 'brojni Bauerovi filmovi danas predstavljaju istinske međaše hrvatske, ali i jugoslovenske kinematografije', te da bi neki od njih, poput 'Ne okreći se, sine' i 'antologijske serije ‘Salaš u Malom Ritu’, danas proizveli i snažniji učinak nego u vrijeme njihovog prikazivanja', svoj je osvrt (u 'Globusu') završio rečima: 'Sada, kad je Branko Bauer mrtav, lako je pretpostaviti kako će mnogi grižnju savesti zbog činjenice da mu više od dvadeset godina nisu dali snimati u Hrvatskoj pokušati izliječiti ponekim patetičnim posmrtnim slovom, no hrvatskom bi filmu mnogo više koristilo da su Bauerove filmove makar pažljivije gledali. Da su ih gledali i znali učiti iz njih, hrvatski filmovi danas sigurno ne bi izgledali ovako grozno'.
Mira Babić-Šuvar
