Izvor: B92, 14.Apr.2008, 17:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Klopka
Film ''Klopka'' srpskog reditelja Srdana Golubovića upečatljiva je priča o čovjeku u hladnoći jednog novog vremena i trajanja
Život u filmu ''Klopka'' srpskog reditelja Srdana Golubovića je pesimističan i opor. On je opominjući, nekako nenametljivo težak, strašan u svim svojim manifestacijama dobra i zla, otrježnjujući i snažno gledaoca uvlači u jednu suštinsku emociju vremena koje smo živjeli, koje živimo, a ta emocija je najbliža većini. Emocija >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << razočarenja.
Da li običan, istinski dobar čovjek, može da ubije i šta treba da se desi da bi se on sunovratio sa litice na kojoj kao ograda stoje posložena sva njegova moralna načela?! Vrijednosti u koje je vjerovao i za koje je mislio da će ga postojano držati na strani onih blagorodnih, nesposobnih za zločin i laž?! Suštinski, to je centralno pitanje Golubovićevog filma, u kojem gotovo neprimjetno, a opet snažno osjetljivo i suptilno, secira rezultat jednog vremena o kojem su tolike priče ispričane. Vremena koje se ukotvilo kao nova vrijednost i novo trajanje.
Mladen (Nebojša Glogovac) i Marija (Nataša Ninković) su bračni par koji, zajedno sa maloljetnim sinom Nemanjom (Marko Đurović), žive svoj naizgled idiličan život. Mladen je direktor u propaloj građevinskoj firmi koja čeka privatizaciju, a Marija je profesorica engleskog jezika u osnovnoj školi. Agonija njihove stvarnosti nastaje onda kada saznaju da im je sin teški srčani bolesnik i da je za njegovu operaciju u Berlinu potrebno 26.000 eura. Marija daje oglas u novinama kojim se pozivaju da pomognu svi ljudi dobre volje, a taj čin do Mladena dovodi mafijaša Kostu (Miki Manojlović). Kosta nudi svoju pomoć, a za uzvrat traži da Mladen ubije njegovog neprijatelja Petra Ivkovića (Dejan Čukić). Igrom slučaja Ivković je muž Mladenove poznanice Jelene (Anica Dobra).
Od tog momenta reditelj Golubović glavnog junaka ove priče smješta pred izuzetno težak izbor - neizbježna smrt svog sina ili zločin koji će navodno spasiti sina, a njegov život pretvoriti u pakao, lišen svake mogućnosti za oprost i izlječenje. Naravno, Mladen bira opciju za kojom bi svaki požrtvovani otac posegnuo, pritisnut silom stvarnosti, odbačen od milosrđa i razumijevanja drugih. Opciju koja mu na kraju ipak ne pomaže, jer ga je njegova naivnost i duboka bol i potreba da spasi sina, zaslijepila pred prevejanošću naručioca zločina.
Daleko od toga da reditelj Golubović preko glavnog junaka opravdava ubistvo zarad spasenja drugog života. On zapravo pokazuje da i u moru hladnoće, odsustva milosrđa, dobra u čovjeku, uvijek postoji neko ko bi mogao da pomogne, bez bilo kakvog interesa i očekivanja. U ovom slučaju, taj ''milorsrdni čovjek iz sjenke'' je upravo žena njegove žrtve, što sami rasplet priče čini grotesknim, apsurdnim.
I zar se nije moglo drugačije?! Zar se nije moglo stati, udahnuti vazduh, razmisliti, pogledati još malo kroz tamu ljudske zlobe i manjka humanosti?! Zar se nijesmo prerano osmjelili na definiciju koja sadrži apokaliptičnu viziju svijeta?!
A takva vizija, uz upečatljivu muziku i kadriranje, provijava tokom čitavog filma, jer kao da je reditelj stvarnost fiksirao u jedan 'apokaliptičan geto'. U tom getu, postmiloševićevske Srbije, ''loši momci'' više nijesu nabildovani i neotesani, već su to neprimjetni pojedinci, često obrazovani i dotjerani. Predstavlja nam jednu novu generaciju mafijaša, ili bolje reći 'tajkuna', možda lukaviju i opasniju od svih koje znamo. A naspram njih stavlja onu grupu malobrojnih, sa još uvijek očuvanom dušom, spremnošću na žrtvu i život po zdravim moralnim načelima.
Nije ovo film uništenja. Ovo je film bola i razočarenja. Film koji ostavlja izuzetno gorak trag u svijesti posmatrača, ali sa jednom jasnom idejom dobra i borbe za to dobro. Čak i onda kada nas ta borba odjednom obezličuje, zamagljuje nam srce i tjera na djela koja će dovesti jedino do samouništenja sopstvenog bića.
