Milanović za B92: Put do Silicijumske doline - gde Srbija greši

Izvor: B92, 06.Jun.2018, 16:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Milanović za B92: Put do Silicijumske doline - gde Srbija greši

Preduslov za uspeh je da istinski uživate u tome što radite. Budite spontani, ali osluškuje trendove. Upornost se ne isplati uvek - neretko su neiskusni osnivači slepo zaljubljeni u sopstvene ideje toliko da ignorišu indikatore loše realnosti, i meni se to desilo, priča za B92 Biz Nenad Milanović, vlasnik softverske kompanije Coing, koji zbog prirode svog posla živi na relaciji Srbija - Velika Britanija - SAD.

U Srbiji, kaže, malo ima kupaca za njihove usluge. A zabluda je, misli, >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << da stranci zbog kvaliteta radije daju nama poslove. Caka je u tome što smo percipirani kao jeftinija radna snaga. Kako kaže, u Srbiji nema dovoljno kvalitetnog obrazovanja za programere i taj nedostatak mesta na dobrim fakultetima koriste privatne škole.

I da, iz iskustva kaže da plate u IT stvarno mogu da budu pet puta veće nego u Srbiji...negde tamo.

* Kao neko ko je sa 15 godina napravio svoju prvu IT inovaciju, iz ovog ugla danas, kako je došlo do odluke da pokrenete sopstveni biznis?

- Spontano. Igra i hobi su slučajno počeli da generišu prihod. Svakoj vrsti prihoda kad-tad dođe kraj. Potrebno je stalno osluškivati potrebe i trendove tržišta kako biste evolurali biznis-model pre nego što vas brža okolina odvede u bankrot. Definitivan preduslov za spontani uspeh je da istinski uživate u tome što radite.

* U Srbiji sve češće imamo prilike da čujemo neke zanimljive ideje, ali s obzirom na vaše iskustvo, koji je vaš prvi savet nekome ko želi da osnuje startap?

- Teško je dati univerzalan savet osim reći da su šanse protiv vas. Ako svima kažem - budite oprezni i konzervativni, možda sputam nekoga čiji proizvod bi napravio totalnu eksploziju i milione dolara prihoda u prvoj godini. Ako kažem - budite hrabri i agresivni, rizikujem da pošaljem ljude sa ne tako dobrim idejama u propast - upornost se ne isplati uvek. Neretko su neiskusni osnivači slepo zaljubljeni u sopstvene ideje toliko da ignorišu indikatore loše realnosti, i meni se to desilo.

* U tom smislu, iz vašeg ugla, s kojim se to izazovima IT u Srbiji danas suočava?

- Imamo mnoge izazove. U državi gde je ta ista država najveći poslodavac, sredina posledično gaji averziju ka bilo kakvom obliku poslovnog rizika. Nelogične subvencije koje se daju velikim stranim korporacijama samo potvrđuju našu preferenciju “sigurnog zaposlenja” umesto da gradimo naše brendove i firme koje će da izvoze proizvod a ne jeftinu radnu snagu. Sve to sistemski obeshrabruje bilo kakvu inovativnu delatnost u Srbiji.

Starije generacije u Srbiji apsolutno ne razumeju internet i digitalne proizvode tako da najmudriji sloj stanovništva nema nikakav mentorski kapacitet za najveće tržište na svetu - internet. Vrhunac je to što naša centralna banka, praktično, opstruiše širenje modernih sistema naplate tako da nas svi svetski poznati payment alati zaobilaze. Mi smo prisiljeni da pretplatu za naš proizvod naplaćujemo preko američkog pejment procesora jer ništa dovoljno dobro ne postoji u Srbiji.

* Da li će Srbija uspeti da u IT industriji zadrži pozitivan razvojni trend ili će propustiti ovu šansu?

- Narodna banka Srbije bi morala da ima veće razumevanje za moderne sisteme naplate, to je preduslov za razvoj i prodaju digitalnih proizvoda. U suprotnom, svi servisi će nas zaobići i na globalnoj mapi kretanja prihoda od digitalnih proizvoda dugoročno ćemo biti crna rupa. Analizom svih poteza države u poslednjih 10 godina, deluje da smo krenuli izuzetno lošim putem. Očigledna potvrda da nameravamo da nastavimo loše je subvencija Kontinentalu.

* Kada je reč o povećanju interesovanja za startape na našim prostorima – od mladih ljudi koji bi da ih pokreću, fondacija koji bi da podrže izgradnju lokalne scene i korporacija koje bi da sarađuju sa njima... Šta su pozitivne i negativne strane?

- Želje su jedno, mogućnostu su drugo. Zbog loše reputacije koju Srbija ima, investicioni fondovi zaobilaze startap firme koje su inkorporirane u Srbiji. Da bi neko dobio investiciju od ozbiljnog investicionog fonda po pravilu je uslovljen da poslovanje prethodno izmesti iz Srbije. Strani investitori znaju da će u slučaju spora teško uspeti da sprovedu svoja ugovorna prava uz pomoć srpskog pravosudnog sistema. Od srpskih firmi koje su podržane od strane ozbiljnih investicionih fondova, u zemlji ostaju samo razvojni centri u koje se šalje potrebna količina novca za troškove, dok svaki profit ostaje u inostranstvu.

* Šta mislite da je ključno što bi trebalo da se promeni da bi i drugi ulagali u Srbiju ili eventualno se vratili da ovde razvijaju posao?

- Pravosuđe pod broj jedan. Drugi faktor je da Narodna banka razume i prati svetske trendove i implementira ih na naše tržište. Sada kasnimo i to nedopustivo. Treće je da država prestane da subvencioniše strane korporacije jer one po pravilu dolaze samo da koriste jeftinu radnu snagu.

* IT kadar nedostaje celom svetu i Srbiji treba ogroman broj programera. S druge strane, mislite li da naše obrazovanje ide u pravom smeru? Da li se školuju kadrovi koji su zaista potrebni ili dolazimo u opasnost da precenimo broj programera koji nam je potreban?

- Nema dovoljno kvalitetnog obrazovanja za programere u Srbiji i taj nedostatak mesta na dobrim fakultetima koriste privatne škole koje često dovode kupce u zabludu neistinitim reklamiranjem.

* Da li su kursevi, kojih je danas sve više, opasnost od pojave „instant programera“?

- Mi smo dosta vremena protraćili intervjuišići ljude koji dolaze iz takvih privatnih škola tako da smo doneli odluku da ne procesuiramo kandidate kada na CV vidimo te akademske reference. Da bi neko bio dobar programer ne mora da ima diplomu, iskustvo je dovoljno. Neko ko voli da programira iskustvo stiče spontano. Samo sertifkat sa privatnog kursa na CV, bez prethodnog radnog iskustva nema šanse da će da donese ono što privatne škole obećavaju.

* Naši programeri razvijaju alate za druge programere i kompanije, i to je nešto što je cenjeno i šansa za nas. Ali da li je, prema vašem mišljenju, to dovoljno? Odnosno da li treba ići u nekom drugom smeru?

- Nije dovoljno i to je unapred izgubljena tržišna utakmica jer je taj biznis-model baziran na jeftinijoj radnoj snazi. Nemojmo živeti u zabludi da neko zbog kvaliteta radije daje nama posao nego da ima inženjere u svojoj kancelariji. Poslovi dolaze kod nas jer smo percipirani kao jeftinija radna snaga i ta razlika u ceni kupcima donosi druge probleme poput razlike u vremenskim zonama, cikličnu komunikaciju koja usporava ostvarenje ciljeva i ponekad jezičke i kulturološke prepreke.

Trebaju nam digitalni proizvodi a ne autsorsing centri.

* Kada se pomene oblast IT, startapova i uopšte sličnih poslova, to se vezuje i za veću platu od prosečne u Srbiji, kolike su stvarno zarade u IT, kakvo je vaše iskustvo?

- Ako ste dobar programer koji je izašao iz dobre državne škole, već posle prvih godinu dana ćete zarađivati tri puta više od republičkog proseka. Ako ste izuzetno talentovan genijalac (kojih je u proseku 3%), posle prvih godinu dana možete dogurati do plate koja je 5 puta veća od proseka u Srbiji.

* Da li je ta razlika drastična, s obzirom na vaše poslovni iskustvo u inostranstvu i ovde, možete li da poredite?

- Prosečna bruto plata programera u Fejsbuku koji radi u Menlo parku u Kaliforniji je 146.000 dolara godišnje. Moja procena je da su programeri u Kaliforniji 3-4 puta više plaćeni od programera u Srbiji. Evropa je dosta ispod kalifornijskog proseka tako da je evropskom programeru bolje da živi u Srbiji nego u Nemačkoj ako komparativno posmatramo samo osnovne troškove života.

* Posle rada u Silicijumskoj dolini, kako biste je opisali kada je reč o uslovima za život i razvijanje posla?

- Apsolutni raj za ljude koji su na bilo koji način povezani sa tek industrijom. Pogotovo je dobra za preduzetnike koji traže investitore za biznis-ideje. Nigde na svetu nećete pronaći tu kombinaciju snažne ekonomije, prosečnog nivoa obrazovanja, agresivnih investitora, klime i prirodnih lepota.

* Koliko dnevno radite?

- Od kako smo lansirali Clockify, radim oko 90 sati nedeljno. Vikende koristim da se posvetim zadacima na kojima mogu da radim samostalno bez podrške tima.

Nastavak na B92...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.