Izvor: Blic, 22.Sep.2012, 20:13 (ažurirano 02.Apr.2020.)
A problem je u sistemu
Vidimo iz brojnih primjera da korupcija nije samo ovdašnja bolest, već da se uspješno razvija i buja i u drugim državama pa čak i u onima u kojima nje (korupcije) navodno ni teoretski ne može da bude. Grešna ljudska priroda izgleda da ne može odoljeti novcu još otkako su ga Feničani izmislili.
Sadašnji teoretičari izlaze u javnost sa tezom kako je ona (korupcija) „sistemska bolest“. Ako je to istina, kako drugdje tako i ovdje, logično bi bilo da je i lijek protiv >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << boljetice podjednako „sistemski“, a nikako da rečemo palijativan. Nije, doduše, sasvim jasno šta bi to danas tačno značilo (šta se dakle misli kad se kaže „sistemsko rješenje“) jer su mnoge stvari i pojmovi odavno pobrkani te su i u filmovima o mafiji gangsteri često moralniji od policajaca. Bar je tako na Siciliji i među ostalim Korleonima, a nikako kod nas.
Kako da mi izađemo na kraj s tim zlom kad ni kudikamo iskusnija Italija to nije u stanju? Hapsiti, hapsiti i samo hapsiti - bruji ovih dana po štampi i sa ekrana, ali nešto nisam siguran da se mačak može nositi sa goveđom glavom. Vidjeli smo da je Rusija bila prevelika čak i za Lenjina.
Iskustvo je, kažu, majka mudrosti pa su stoga i mudri savjetnici obično starije glave. Takvi, sijedi i iskusni, u pravilu nisu voljeli česte promjene vlasti govoreći da su se dosadašnji (vlastodršci) nakrali, a da se za buduće ne zna. Znajući, međutim, da je korupcija kao i svako zlo neiskorjenjivi dio ljudske prirode, mogli su donekle predvidjeti budućnost. Ako bi postojeće stanje bilo loše oni bi sa velikom sigurnošću govorili kako će buduće (stanje) biti još i gore.
Pitali jednog kako uvijek pogodi šta će biti, a on kaže - ljudi to je bar jednostavno, samo kažem neće biti dobro.
Povezane vesti: Tajna ulaza na izlazna vrata Nobelom protiv dinamita Nekada i sada Šta sa pustinjom? Dimenzije posrnuća
