Ljubomir Živkov: Vreme krastavaca

Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 29.Maj.2016, 01:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ljubomir Živkov: Vreme krastavaca

Uh, stariji sam nekoliko decenija od robnonovčane privrede: novci su se pojavljivali samo kad bi se poravnala ionako neznatna razlika između onoga što si od Zemproza kontrahiro i onoga što si mu isporučio, ima sad već nekoliko pokolenja koja bi morala da se vinu do vikipedije, ako se neko uopšte udostojio da tamo razjasni poreklo i značenje ove kovanice, koja je bila jezički restl naše očaranosti Sovjetskim Savezom i koja je daleko nadživela Titov i Staljinov rastanak, pa i samog Josifa >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << Visarionoviča, a znači: zemljoradnička proizvodnja. Bila je to državna zadruga, od koje uzimaš seme, veštačko đubrivo, koncentrat za piliće, predaješ joj mleko, repu, suncokret, utovljenog bika...

Cenu svim proizvodima određivala je država, možda dvaput godišnje uporedilo bi se šta ko kome duguje, i novac se samo tada pojavljivao, zadruga bi isplatila razliku koja je prirodno bila uvek tolika da kooperant može platiti porez i da može kupiti neophodne proizvode naše mlade ili netom obnovljene industrije. I mi mlađi maloletnici bili smo prepušteni trampi, za jedno jaje dobijao si sladoled, jednu kuglu, to je bila i jedinica mere i pojam sladoleda, sve što nije bilo proizvod domaće radinost nego je bilo kupovno čuvalo se kao najveća dragocenost, petrolejku pališ kad se zaista smrkne, pod njenom narandžastom svetlošću se večera, baba podmesi kvasac za lebac i lampa se gasi. Oko kupovine tekstila većalo se danima, pa nije čudo što su krastavci za koje se dobijala gotovina izazvali nezapamćeni bum: na ceni su bili oni najmanji, koji su u našem besklasnom društvu činili prvu klasu, a bilo ih je mislim tri. U žetvi ili berbi kukuruza si uživao, jer su iza samovezačice ostajali snopovi žita (malo šta je i danas lepo kao snop pšenice: strukiran i sa teškim klasjem na vrhu zar nije ličio na devojku?). Ili: među već smeđim stabljikama kukuruza na suroj zemlji gledaš zlatne gomile kukuruza, odnosiš ih sa njive jednom za svagda – krastavci su bili bolest koja se stalno vraća, sizifovski posao neki su obavljali u gumenim rukavicama (kojom ti se prilikom znoje šake), ukratko nije u povesti zemljoradnje bilo omraženije biljke od krastavaca, barem sa stanovišta nas berača kojima su krastavci natkrilili i upropastili ceo raspust.

Zlatno doba keša trajalo je možda dve ili tri godine, gradski živalj valjda je isterao želju za kornišonima, tek, cena im više nije bila visoka kao u početku krastavačke groznice, u međuvremenu su se pojavili i pojedinci koji su otkupljivali krastavce za potrebe kombinata, i oni su proizvođače pridobili gotovinom, ali su ubrzo i oni počeli da odugovlače (kao Zemproz u kome su Vojina Toračkog, iako tamo nije imao visok čin, kooperanti spopadali pitanjima kad će biti plaćeno mleko, a Vojin bi poput činovnika oguglalog na to dosadno pitanje rekao: „Kad? Ovi' nedelja!"), e, jedne večeri pije se pivo ispred dućana, nailazi Baba Sretin, inokosni otkupljivač krastavaca, opanci naviksani, brkovi podštucovani, šešir fazoniran, korak odlučan, kad se iz kružoka pivopija začuje glas jednog od neisplaćenih proizvođača koji neka ostane anoniman, mada nije, dapače, ali dajmo mu kodno ime Živa (kako se sad malo koje dete zove, a tada je u Farkaždinu zaista bilo barem osmoro ili devetoro živih Živa): „Dobro, Stevo, kad misliš da nam platiš za krastavce?!" – „Dođi ovamo, iza Doma, ne mogu pred svima da ti objašnjavam..." Zamaknu obojica iza zgrade, dođe tu to doziranog vršnjačkog nasilja, jer je baba krupniji i odlučniji, a smatra da je nepravedno osramoćen, vraća se Živa odonud promenut, dobio je prekočiju, kapa mu sjehala v storonu, korak mu brži nego kad je pošao na razgovor sa poslovnim partnerom; ovi što su pili pivo s njim pitaju di žuri: „Nisi popio pivo!", on samo odmahuje rukom ne zastajkujući: „Ja sam isplaćen, is-pla-ćen!"

Serijal "Dopisnica iz Banata" možete pratiti svake subote na Prvom programu RTV u 19.15.

Sve dosadašnje priče Ljubomira Živkova možete pronaći u sekciji BLOG.

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Radio Televizija Vojvodine. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Radio Televizija Vojvodine. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.