Izvor: Politika, 12.Jun.2010, 23:06 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Vraćanje mozgova u Srbiju
Izdvojili smo 20 miliona evra iz povoljnog kredita Evropske investicione banke za povratak nekih zvučnih imena. Prvi primeri moraju biti uspešni, a najbolja garancija za to je da sa sobom donesu projekte i dovedu visokotehnološke kompanije
U sledeće četiri godine Srbija će u istraživače, programe i opremu uložiti 800 miliona evra, čime >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << će udvostručiti dosadašnja ulaganja – sa 0,3 na 0,6 odsto bruto domaćeg proizvoda. A već 2015. dostići priželjkivanih i neophodnih jedan odsto, što je jedan od zahteva za uključenje u Evropsku uniju.
Ključni cilj najavljenog poduhvata bez premca jeste da se uspori „odliv mozgova” i vrati u zemlju nekoliko stotina najdarovitijih.
Čime ćete privući naše vrhunske istraživače iz rasejanja, što se naveliko razglašava? Kako ćete, u razumnim granicama, zadržati najdarovitije svršene visokoškolce (a i srednjoškolce) da ne odu?
To je decenijama veoma težak izazov, zato ne treba očekivati preokret preko noći. Bitno je da se uključimo u najvažniji rat ove decenije – rat za talente. Iluzorno je misliti da će se ma ko vratiti ukoliko i dalje postoji nepotizam, selekcija stručnjaka kroz partijske ili neke druge veze. Naši vrhunski naučnici u svetu postavljaju dva pitanja: kakva je ekonomska sigurnost u zemlji i kakvo je obrazovanje za njihovu decu?
U javnom pozivu za naučne projekte predviđeno je, prvi put, da ekipe dobiju dodatne bodove, ukoliko uključe naše iz dijaspore. Napokon, izdvojili smo 20 miliona evra iz povoljnog kredita Evropske investicione banke za povratak nekih zvučnih imena. Prvi primeri moraju biti uspešni, a najbolja garancija za to je da sa sobom donesu projekte i dovedu visokotehnološke kompanije.
Zna li se, uopšte, koliko je ljudi s visokom školom, pa i naučnim zvanjem, napustilo zemlju?
Nažalost, ne postoje pouzdani podaci. Kada pitate dekane vodećih fakulteta ili direktore instituta ili preduzeća, jednostavno ne znaju jer se nikada time nisu pozabavili. U ministarstvu smo već napravili bazu u kojoj se, za sada, nalazi 500 imena, a to je samo početak. U svetu, a i kod nas, oko 70 odsto visokoobrazovanih odlazi u SAD, Kanadu i Australiju. U proteklih deset godina stalnu radnu vizu s visokim obrazovanjem dobilo je oko 10.000 ljudi koji su napustili Srbiju. Veoma je važno primetiti da se odlazak znatno usporio: sa 1.500 na 300-400 godišnje!
Koliko ih je otišlo devedesetih?
Od 20.000 do 30.000. Daleko smo od famoznih pola miliona, jer smo tih godina imali oko 600.000 fakultetski obrazovanih. To bi značilo da su svi otišli, što naravno znamo da nije tačno. U kontaktima s dijasporom fokusirani smo na tri teme – informatičke tehnologije (40 odsto naučne dijaspore), prirodnomatematičke nauke (20) i biomedicina (20).
Verujete li da će ih se na desetine, ako ne i stotine, vratiti? Ima li kod nas pravih istraživačkih izazova i uslova?
Uz uslove u predstojećem naučnom ciklusu koji vode ka sistemskom povezivanju matice i rasejanja tražim od naših istaknutih privrednika i naučnika imena ljudi za koje misle da bi im njihov povratak mnogo značio. Već imam listu od pedesetak imena. Moramo u izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju uspostaviti status gostujućeg profesora na tromesečje, semestar ili godinu, i tako ohrabriti zainteresovane. Pomenuću tri primera: Dejan Ilić (20 godina na čelu najveće nemačke fabrike baterija „Varta”, a sada savetnik predsednika Borisa Tadića), Miodrag Stojković (u rodnom Leskovcu vodi kliniku za lečenje steriliteta, a u Kragujevac dovodi svetski priznati časopis „Stem sels” sa impakt faktorom 7) i Ljiljana Kundaković (radila u MIT-iju, a od ovog meseca biće direktor novog Fonda za inovacionu delatnost Srbije).
Kome su namenjeni budući stanovi zidani državnim novcem? U kojoj se to još zemlji tako radi?
U početku sam bio protiv novcem za nauku. Međutim, posle godinu i po dana i mladi i priznati naučnici u Srbiji i u dijaspori kažu da im to mnogo znači, ispostavilo se da je to jedan od načina da se nadomeste manje plate. Ovakav princip primenjen je u Kini i drugim zemljama koje vraćaju stručnjake u maticu. Stanove ćemo graditi u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu. Upravni odbor Banke za razvoj Evrope odobrio nam je 35 miliona evra, od kojih je 10 za stambenu izgradnju i 25 za opremu.
Šta znači uvođenje inostranog ocenjivanja budućih istraživačkih programa? Ko će predlagati i birati recenzente?
Što se tiče prirodnomatematičkih i medicinskih nauka, ovakav način ocenjivanja uveden je u prethodnom ciklusu. Mada je u početku bilo otpora, moram reći da to u maloj sredini omogućava da se izbegne nepotizam, surevnjivost i ljubomora. Za svaki projekat postojaće tri recenzenta – jedan domaći, koga bira matični odbor, i dva inostrana – jedan iz liste koju ekipa nudi, a drugog biraju ministarstvo i matični odbori nezavisno od predlagača. Uveliko se dogovaramo sa Evropskim istraživačkim centrom, a dobili smo potvrdu za učešće italijanskih, austrijskih, nemačkih i američkih recenzenata. Ukupno 500 iz inostranstva.
U naučnoj zajednici sečuje da je vladina Strategiju naučno-tehnološkog razvoja do 2015. spisak želja?
Nikada se u Srbiji nije oskudevalo u sumnji. Ova strategija nije kabinetski akt, ona je predstavljena 30. juna i do kraja novembra prošle godine bila je predmet široke javne rasprave. Moram reći da pojedinci koji se pokatkad oglašavaju u medijima gotovo po pravilu nisu učestvovali u javnoj raspravi i nisu ništa predložili na našem sajtu. Uspostavili smo tri stuba da strategija ne bude samo skup lepih želja. Prvi je strategija s prioritetima i nužni zakoni, i za to je izdvojena oko trećina budžeta.
Drugi, dodatne poene za uključivanje naših naučnika iz dijaspore i za mlade istraživače (uz poziv istaknutim pojedincima do 35. godine imaju svoj projekat).
I treći, vanbudžetski novac – već smo obezbedili 260 miliona evra – 200 od Evropske investicione banke, 35 od Banke za razvoj Saveta Evrope i 25 miliona iz fondova. To je veći deo od ukupno 400 miliona koje ćemo utrošiti na poboljšanje naučne i tehnološke infrastrukture.
Da li je iko, pre njene izrade, proučio u kakvom je stanju domaća nauka (i visoko obrazovanja)? Ima li dovoljno međunarodno priznatih istraživača da strategiju sprovedu u delo? Kada je popisana, bar, najskuplja istraživačka oprema?
Ne smemo dopustiti da se, na primer, desi da deo istraživačke opreme bude neraspakovan ili se malo koristi. A u proteklih 20-30 godina nije nabavljana jer se nije imalo para. Sada je vreme da se to menja. Već smo popisali sve što je kupljeno novcem iz Nacionalnog investicionog plana i objavili na sajtu Ministarstva nauke. U ovom pozivu se prvi put uz projekat predlaže nužna oprema. Istraživačke ekipe predlažu projekat, učesnike i opremu i to je podložno recenziji. Ujedno želimo da izbegnemo kupovinu najskuplje opreme, opremu bez projekta i projekte bez opreme i potrošnog materijala.
Koliko će novca biti uloženo u sledećoj petoletki i u koja ključna istraživanja? Iz kojih razloga Srbija godinama izdvaja samo 0,3 odsto iz državnog budžeta? Zar nije trebalo ranije taj postotak povisiti?
Poziv potpisan 23. maja predviđa da se u sledeće četiri godine u projekte uloži 400 miliona evra iz budžeta i isto toliko iz vanbudžetskih izvora. Drugim rečima, ulaganja će se povećati sa 0,3 na 0,6 odsto bruto domaćeg proizvoda! Da li je to trebalo uraditi ranije? Svakako. Mislim da je jasno merilo ozbiljnosti naše zemlje da izdvajanje za nauku i tehnologiju iz svih izvora, državnih i privatnih, poveća i dostigne jedan posto BDP-a do 2015. godine, a dva do 2020. Očekujem da se donese novi zakon o zadužbinama koji će imućnim ljudima i fondacijama dati olakšice ako ulažu u nauku.
Što se tiče prioriteta, očekujem da trećina iz budžeta bude usmerena u velike interdisciplinarne projekte koje pokrivaju sedam prioritetnih oblasti s 31 temom.
Kako ćete mrežu istraživačkih ustanova učiniti delotvornom, ako sami istraživači priznaju da ne znaju šta se sve u njihovoj oblasti kod nas radi? A tek da se objedine i izbegnu ponavljanje istog (ili sličnog) na više mesta?
Iznenadio sam se kada sam saznao da se pojedinci nikada nisu sreli. U Srbiji s 8.600 istraživača to se ne sme više dozvoliti. Novi poziv predviđa da u grupi bude najmanje sedam istraživača, a u interdisciplinarnim istraživanjima, barem, 15. Krajnje je vreme da ostvarimo kritičnu masu tamo gde je to potrebno. Niko me neće ubediti da jedino ne treba da se promeni mreža instituta koja se nije menjala u minulih 35 godina!
Među naučnicima se čuje da je Nacionalni savet sveden na ministrovo savetodavno telo?
Savet je najviše telo koje obezbeđuje kontrolu kvaliteta. Za razliku od prethodnih, ministar nije član. Veoma sam srećan što prvi put imamo predstavnike privrede, „Hemofarma” i „Telenora”, a i jednog stranca. Savet svake godine dostavlja vladi izveštaj o stanju u nauci. Prethodni nije predložio nijedan program. Savet savetuje i kontroliše, a ministarstvo sprovodi politiku za koju je narod demokratski glasao.
Verujete li da će Srbija u 2015. izdvajati jedan odsto iz budžeta za nauku? Možete li zamisliti kako će tada izgledati ovdašnja naučna zajednica?
Da ne verujem ne bih predložio, a prvi korak je udvostručenje sa 100 na 200 miliona evra od iduće godine. Uveren sam da ćemo dostići jedan odsto 2015. Kako će tada izgledati naučna zajednica? Očekujem da će objavljivati tri puta više međunarodno priznatih naučnih radova, da će priličan broj naučnika raditi u privatnom sektoru, da ćemo imati nekoliko proizvoda koje ćemo izvoziti zahvaljujući patentima domaće nauke i tehnologije i da će od pet do deset značajnih tehnoloških kompanija doći u Srbiju.
Stanko Stojiljković
objavljeno: 13/06/2010
Za vraćanje "mozgova" u Srbiju - 20 miliona evra
Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 13.Jun.2010, 10:47
BEOGRAD -..Ministar za nauku Božidar Đelić izjavio je da je izdvojeno 20 miliona evra iz povoljnog kredita Evropske investicione banke za povratak nekih naših poznatih stručnjaka iz inostranstva...Prvi primeri moraju biti uspešni, a najbolja...