Izvor: IstocnoSarajevo.net, 25.Apr.2011, 15:10   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Petnaest godina od "krvave bajke"

Prije 15 godina "krvava bajka" obilježila je život prve generacije maturanata gumnazije u Tesliću; Talačka kriza u kabinetu filozofije trajala je gotovo devet časova; Na kraju jednog od najtežih dana za stanovnike Teslića Jugoslav Mihajlović ubio je jednog, a ranio 18 učenika... Prva generacija maturanata gimnazije u Tesliću danas obilježava 15 godina od talačke krize, u kojoj je 25. aprila 1996. godine u Srednjoj mješovitoj školi "Jovan Dučić" jedan učenik poginuo, a 18 je teže >> Pročitaj celu vest na sajtu IstocnoSarajevo.net << i lakše povrijeđeno.

O ovoj tragediji, koja je obilježila živote jedne generacije teslićkih maturanata, veoma malo se zna. U školi i u kabinetu filozofije, gdje se zbila cijela drama, ništa ne podsjeća na taj aprilski dan prve poslijeratne godine. Veoma malo se o tome govorilo i pisalo, a odigralo se na sljedeći način:

Jugoslav Mihajlović, mladić koji je odranije imao dosije u policiji, naoružan sa tri bombe, jednim pištoljem i 80 metaka, ušetao se tog kobnog jutra na čas filozofije i zarobio kompletno odjeljenje (IV1) prve generacije maturanata gimnazije. Kao taoce držao ih je skoro devet časova.

Profesoru, koji je tada "držao" čas, predao je ceduljicu na kojoj je pisalo da traži milion maraka, jer će "u protivnom" cijelo odjeljenje trpjeti posljedice. Na času su tada bila 24 učenika, ali je u međuvremenu četvoro oslobodio, dok je ostale držao u zarobljeništvu do 16.30 časova kada se i okončala drama.

Ova talačka kriza završila se tragično - poginuo je maturant Mario Vuković, a većina učenika je povrijeđena od eksplozije bombe koja je pala među đake, skupljene u uglu učionice, nakon što su Mihajlovića pogodili hicem iz puške pripadnici policijskih snaga, koji su sve vrijeme s njim vodili pregovore da oslobodi učenike.

Veliki broj Teslićana, roditelji, prijatelji i učenici, satima su u neizvjesnosti čekali ishod događaja.

Profesor srpskog jezika i književnosti u SMŠ "Jovan Dučić" Nada Radulović dobrovoljno se pridružila zarobljenim đacima - kako ih je nazvala - "neodlikovanim herojima". Na taj korak se odlučila kada je saznala da će Mihajlović za jednog profesora koji uđe u učionicu osloboditi tri đaka, ali je samo jedna učenica puštena na slobodu.

- U tim trenucima đaci su pokazali izuzetnu hrabrost i međusobnu solidarnost, jer - kada ih je puštao u toalet - prijetio je svakome da će, ako se ne vrati, ubiti drugog učenika. Nije se dogodilo da se neko nije vratio, ispričala je profesorica Radulović.

Radulovićeva kaže da nije očekivala da će neko pucati u naoružanog čovjeka, koji je, iako smrtno pogođen, aktivirao bombu. Zadnje čega se sjeća bio je zvuk bombe dok se kotrljala prema učenicima.

Ona je navela da je 11 godina poslije ove đačke tragedije, zahvaljujući razumijevanju ministra za obrazovanje i kulturu Republike Srpske Antona Kasipovića, jedan od teško povrijeđenih učenika Slobodan Popadić zaposlen u Srednjoškolskom centru.

Pedagog-psiholog u teslićkom Srednjoškolskom centru Dragana Pozderović kaže da je taj događaj ostavio velike posljedice na sve učesnike i posmatrače drame.

- Mislim da je osnovni razlog izbjegavanja razgovora o tome potreba ljudi da zaštite sudionike i njihove bližnje od ponovnog pozljeđivanja rane, prisjećanjem na traumu koju je uzrokovao taj nemili događaj. Visoko traumatizovane osobe pokazuju specifičnu karakteristiku u ponašanju, a ta je da o događaju koji je izazvao trumu ne žele da pričaju, jer svako prisjećanje izaziva veliku bol, objašnjava Pozderovićeva.

Prema njenim riječima, izbjegavanje sjećanja je najčešći psihološki odbrambeni mehanizam u takvim teškim situacijama.

On je dodala da se mora naglasiti i visoka traumatizovanost roditelja učenika, profesora, kao i svih posmatrača koji su devet časova iščekivali rasplet događaja.

Pozderovićeva smatra da je riječ o mehanizmu izbjegavanja i činjenici da u školi nema ništa što podsjeća na tragediju, ističući da je veoma bitno da se izvrši verbalizacija tog događaja, ali samo pod stručnim vođenjem.

Predrag Markočević, koji je tada bio komandir Policijske stanice Teslić, kaže da je, osim Ministarstva unutrašnjih poslova, od prvog trenutka u rad i monitoring bila uključena i međunarodna policija i da su sve aktivnosti preduzimane u koordinaciji na relaciji: ministar - OHR - međunarodna policija.
 
Izvor:Srna

Nastavak na IstocnoSarajevo.net...