Izvor: RTS, 27.Dec.2010, 09:17   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Marović na udaru prijatelja

Politička karijera Svetozara Marovića u Demokratskoj partiji socijalista mogla bi doći pod veliki znak pitanja nakon hapšenja njegovog brata i najbližih saradnika u Budvi, pišu podgoričke "Vijesti". Tekst prenosimo integralno.

Akcija državnog tužilaštva i policije u gradu u kom se važne odluke ne donose bez amina ideologa DPS-a, bez obzira hoće li Dragan Marović, Rajko Kuljača i ostali biti osuđeni ili ne, suštinski vodi ka političkoj diskreditaciji Marovića. >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS <<

Iako sada govori da je politička meta, Marović je potpuno drugačije pričao ranije, tvrdeći da vjeruje u nezavisnost pravosuđa.

Tako je 1. decembra kazao da "duboko vjeruje u ozbiljnost" tužilaštva, ponavljajući da je u slučaju "Zavala" čist.

"Kada dođem na red, oni će reći da li sam kriv ili nevin", bile su tada njegove riječi, uz napomenu da tužilaštvo, kao i pravosuđe u cjelini, treba osloboditi bilo kakvog uplitanja izvršne vlasti u finansijsku samostalnost i istovremeno osloboditi bilo kakvog uplitanja parlamentarne vlasti u proces izbora sudija i tužilaca.

Sudovi su u potpunosti, kako je govorio, bez ikakvog političkog uticaja na svoje odluke.

"Pozivam tužioce i sudije da kažu ko ih je i da li je iko zvao iz bilo koje političke strukture, bilo da je predsjednik Vlade, potpredsjednik Vlade ili predsjednik države.

I ako jeste, onda takav predsjednik Vlade, potpredsjednik Vlade treba da ide sa funkcije i da odgovara za nešto što je nezakonito", rekao je Marović prije nešto više od tri sedmice.

O Đukanoviću je 4. oktobra kazao da je "nesumnjivo najafirmisanija politička ličnost u Crnoj Gori". Tada ga je nazvao svojim prijateljem od kojeg očekuje "da mi kaže ono što želi da mi kaže ili smatra da je bitno da mi kaže".

Zato je sada krajnje neizvjesno da li će za Marovića biti mjesta u najužem rukovodstvu DPS-a posle majskog kongresa vladajuće stranke, kao i da li će Marović uopšte biti član partije koju je oblikovao sa Momirom Bulatovićem i Milom Đukanovićem u poslednjih 20 godina.

Marović je prekjuče bio jasan: "Vjerujem da sam ja od početka politička meta u svemu što je prethodilo i trajalo u svemu ovome". On se zapravo obratio svim svojim kolegama u državnom vrhu, prije svega svom, kako stalno govori, prijatelju Milu Đukanoviću jer nije mogao biti politička meta Ranke Čarapić i Đurđine Ivanović.

Državna tužiteljka i njena zamjenica nemaju politički motiv da udare na Marovića, ali ga zato Đukanović i te kako ima. Iako u Marovićevom okruženju sada tipuju da iza svega stoji šef SDP-a i parlamenta Ranko Krivokapić, pošto se postavljenje Ranke Čarapić za državnu tužiteljku u vladajućoj koaliciji računa kao zasluga SDP-a i njen dio kvote u vlasti, teško je povjerovati da je sve proteklo bez znanja vrhovnog šefa.

Nije tajna da Đukanović ne želi da Marović ostane važan faktor u DPS-u. Kako se akcija "Zavala" dešava uoči početka pripreme za kongres DPS-a onda se raspiruju sumnje da Đukanović planira da moćnog Budvanina što više odmakne od centara moći u Podgorici.

Logika je da neko za koga odavno nema spora da vuče sve konce u Budvi, ne može više imati ni ambiciju, a kamoli podršku da ostane potpredsjednik DPS-a, jer bi to, navodno, bio previše jasan signal da kriminal stoluje u vrhu vlasti.

Zbilja se moglo očekivati da ga, ako se Marović usudi da se kandiduje za potpredsjednika DPS-a, neko od partijskih kolega opomene da ipak to ne bi bilo dobro za interese stranke koja pledira da Crnu Goru uvede u EU. 

Pošto je to i Maroviću jasno, ne bi bilo iznenađenje da on sam odustane od DPS-a i utočište za svoje političke ambicije sam stvori, počevši od budvanskog DPS-a koji će vjerovatno, u velikoj većini, krenuti njegovim stopama. Prije toga će, naravno, procijeniti ima li ikakvih šansi u eventualnoj bici za prevlast u DPS-u.

Iako su zajedno odgovorni za to da dio njihovih kadrova korupciju i potkradanje građana Crne Gore smatra prihvatljivim, Đukanović je indirektno demonstrirao da više ne želi da dijeli moć sa Marovićem. 

Osim što mu nije ni ponudio da bude premijer 2006, tražio je od njega da zajedno izađu iz izvršne vlasti. Iako to nikada neće priznati, tada ga je ubijedio da treba da zajedno oslobode prostor drugim kadrovima DPS-a. 

Ipak, Marović je u savezništvu sa Filipom Vujanovićem izdejstvovao kompromis, pa je Đukanovićev predlog da Igor Lukšić preuzme premijersku poziciju modifikovan odlukom da na čelu Vlade bude Željko Šturanović.

Od tada traje nadmudrivanje dvojice nekadašnjih bliskih saradnika i borba za moć. Zajedno sa Đukanovićem, Marović se u februaru 2008. vratio u Vladu, ali je vrlo brzo postalo očigledno da Đukanoviću ne pada na pamet da mu daje na važnosti.

Marovića skoro godinu dana nije bilo nigdje dok nije počeo sam da promoviše projekte poput giljotine propisa, dekriminalizacije klevete i odricanja od imuniteta. Tu je privukao pažnju, ali nije uspio da promijeni Đukanovićeve planove. Tako je, između ostalog, jesenas umjesto Đukanovića na Generalnu skupštinu UN putovao Lukšić. 

U međuvremenu, u najužem vrhu DPS-a trajala je ljetos rasprava o tome ko će biti novi predsjednik Vlade. Da bi Maroviću smanjio manevarski prostor Đukanović mu je indirektno slao poruke da će tražiti da sa njim ode i iz partije. Tako mu je bilo lakše da postigne ono što je želio - Marović je pristao da podrži Igora Lukšića za premijera, ubjeđivao je Vujanovića da učini isto, a zauzvrat mu je Đukanović "garantovao" da će moći da ostane potpredsjednik partije. 

Prije nego što je dobio Marovićev i Vujanovićev pristanak za Lukšića, Đukanović im je nagovijestio da će se on na kongresu povući i sa mjesta lidera DPS-a, čime im je podgrijavao uvjerenje da će, pošto prihvate Lukšića, preuzeti vlast u partiji i ubrzo nakon toga preuzeti i Vladu. Kada je dobio što je želio, Đukanović je pokazao zašto je najdugovječniji političar na vlasti u ovom dijelu Evrope - predomislio se i svojim potpredsjednicima najavio da će ipak još dvije godine ostati na čelu DPS-a. 

Sada sve ukazuje da slijedi druga faza pažljivo osmišljenog Đukanovićevog plana - potpuno političko neutralisanje Marovića, koje će dovesti i do enormnog slabljenja pozicije Filipa Vujanovića u partiji. Tako Đukanović ne bi imao razloga da strahuje od bilo koga više u vrhu DPS-a. 

Pravo pitanje je zbog čega Đukanović ne vjeruje Maroviću, a odgovor bi valjalo potražiti ponajprije u sferi ličnih i interesa njihovog okruženja. Prema jednom od tumačenja, ljudi iz Đukanovićevog bliskog okruženja koji se bave "biznisom" plaše se da će ostati bez poslova koje im namješta država, ukoliko Marović preuzme konce u partiji, a samim tim i u Vladi. A ako oni izgube novac, gubi ga moguće i Đukanović, što dovodi do toga da ostaju bez moći. 

Uz to, ko bi im više mogao garantovati da će državni aparat paziti na njihove postojeće poslove. Prostora za kompromis vjerovatno više nema na tom planu, s obzirom da su zlatna vremena priliva novca iz inostranstva prošlost, pa je država opet najveći poslodavac. 

Zato Marović vjerovatno više nije poželjan ni u vrhu partije, jer dok god je visoko, pa makar i formalno, postoji opasnost da ugrozi Đukanovića, a samim tim i mnoštvo visokoprofitnih poslova.

Hapšenjima u Budvi, koja su inače iz Đukanovićevog okruženja najavljivana mjesecima unazad, Maroviću je poslata poruka da umiri svoje ambicije. Ako ne posluša, ko zna hoće li se naći neki svjedok koji će reći da je sve rađeno po njegovom nalogu.

Nastavak na RTS...

Blic: Milo Đukanović tera i Vujanovića