Izvor: Danas, 21.Sep.2014, 23:07 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ekonomski uzroci Velikog rata limitirani
Beograd - Na Ekonomskom fakultetu u Beogradu održana je za vreme vikenda jedna u nizu konferencija posvećenih pitanjima Prvog svetskog rata, koja su aktuelna svetska politička situacija i nekoliko novih knjiga na tu temu definitivno učinili kontroverznim. Ova je konferencija drugačija po tome što je bila posvećena ekonomskim uzrocima i posledicama tog rata. Prema oceni nekih učesnika, inače zanemarenim u većini dosadašnjih bavljenja tom velikom katastrofom s početka prošlog veka. >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas <<
Džon Lempi, profesor sa američkog Univerziteta Merilend i pisac nekoliko knjiga o našem regionu, dokazivao je na primerima iz Jugoistočne Evrope da do Prvog svetskog rata nije došlo iz ekonomskih razloga, odnosno da su ekonomski uzroci tog rata limitirani.
- Nemačka trgovina sa Srbijom podrivala je austrougarski carinski rat sa Srbijom, 1906-1911. Tako da stara ideja o koordinisanoj austro-nemačkoj trgovinskoj ofanzivi fokusiranoj na Balkan neubedljiva je, čak i posle nekoliko zajmova odobrenih navodno antisrpskoj Bugarskoj, tvrdi Lempi i dodaje da dva finansijska detalja podržavaju mišljenje da je postojala sklonost ka vojnom delovanju i u Berlinu i u Beču od 1912. godine.
- Za Nemačku računica, koju je izveo moj kolega sa Merilenda Jon Sumida, pokazuje da su vojni troškovi u nemačkom budžetu duplirani od 1911. do 1913. godine i da su troškovi po svakom vojniku porasli za 60 odsto što je više od bilo koje druge sile. Za Austrougarsku na drugoj strani, pošto je ostala bez svake finansijske poluge u odnosu na svog srpskog protivnika, vojna opcija je postala jedini izlaz uprkos smanjenim vojnim troškovima, kaže Lempi i podseća da je 1883. godine, recimo, propao pokušaj Beča da stekne kontrolu nad Narodnom bankom Srbije, a zatim su francuske banke i francuski krediti stekli dominantnu poziciju u Srbiji tako da Austrougarska finansijski pritisak nije mogla da vrši.
Ekonomski troškovi rata, pre svega u ljudskom kapitalu i porušenim trgovinskim vezama, bili su ogromni, kaže Lempi, a šanse za oporavak bez spoljne podrške stvarno mršave.
- Krediti koji je trebalo da stignu u region posle stabilizacije kursa ojačanog nezavisnim centralnim bankama, nikada nisu došli, rekao je Lempi i dodao da je „samo mali deo dobijenih zapadnih kredita iskorišćen u produktivne svrhe kao na primer u gradnju železnica“.
On je uporedio i ekonomske uzroke i posledice Drugog svetskog rata kao i ratova 90-ih godina u regionu i zaključio je da se okolnosti oko Drugog svetskog rata, naročito posleratni razvoj događaja, nemaju sličnosti sa onima iz Prvog svetskog rata.