Izvor: Nezavisne Novine, 26.Okt.2016, 16:53   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Bolest se liječi terapijama. Život se liječi dječijim osmjesima.

Rad sa djecom sličan je listanju praznog spomenara – koliko ljubavi uložite u ispis njegovih stranica, toliko uspomena ćete sačuvati. Moje srce je, poput praznog spomenara, otvorilo mnoštvo stranica za dječije nježnosti.

Dala sam im grame nježnosti. Dali su mi kilograme osmjeha i zagrljaja, bojama isprljanih hlača i nemjerljivo mnogo sreće. Jednog dana, kada budem stara i senilna, želim se sjećati samo tih nespretnih ručica i spretnih malih a velikih srca, zagrljaja >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << koji kvare šminku i frizuru a popravljaju sve drugo. I svih krivih linija na njihovim licima koje su ispravile mnoge stvari u mom životu. Jednog dana, kada mi ruke budu drhtave i smrežurane, želim snage u njima tek toliko da prelistam foto albume i pitam se kako danas izgledaju sva ta lica koja mi se smiješe sa starih fotografija i ponosno pokazuju svoja prva remek djela. I da se sa osmjehom sjećam jedne Mašte, nasmijanih Srećica, razigranih Maslačaka i da sam nekad davno bila teta Šmizla. I onog dana kada me pamet potpuno izda, pa budem teška i drugima i sebi, ne želim znati ni ime ni godine, želim se sjećati samo jedne Kaće i rečenice: „Teto, lijepa si i dobra kao bajka.“

U narednom periodu portal Nezavisne.com objavljivaće serijal tekstova posvećen onima koji su preživjeli ili se još uvijek bore sa nekom od teških bolesti. Tekstovi su vlasništvo bloga "Heroji po šiframa", Ukoliko ste pobijedili ili se još uvijek borite sa teškom, neizlječivom ili hroničnom bolešću i želite podijeliti svoju priču - javite se vlasnici bloga putem ove e-mail adrese. 

Nastavak na Nezavisne Novine...