Izvor: Danas, 06.Mar.2015, 01:43 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Veliki glumac, ako dozvolite...
Povodom tragičnog događaja koji se ovih dana desio u Beogradu, na naslovnim stranama brojnih novina pojavila se slika glumca Mihaila Viktorovića. Razlog za objavljivanje njegove slike nije sećanje na sjajnog glumca, već okolnost da je bio deda osumnjičene za svirepo ubistvo majke i bake, a da je poznat kao Cigančević u seriji "Bolji život"! I niko iz struke nije reagovao na ovu zloupotrebu njegovog imena. I zato sledeće redove posvećujemo Miki.
Mihailo Viktorović je >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << rođen 1929. godine. U 32 godini života je odigrao prvu ulogu u profesionalnom pozorištu, Beogradskom dramskom, i od tada pa do do smrti, 1998. godine, ostao je glumac. Matična kuća mu je bila Narodno pozorište u Beogradu, glumio je na mnogim jugoslovenskim scenama, a publika ga pamti kao Horvata, Peru Kalinića, španskog viteza Rodriga, kralja Osvalda, Ričarda Drugog, starog Skupa, Ujka Vanju... Najviše su ga voleli kao Napoleona u predstavi "Madam San Žen", bio je Higins u Šoovom "Pigmalionu" i Bernard Šo u predstavi "Dragi moj lažljivče", koju je sa Radmilom Andrić, u režiji Milenka Maričića, na sceni Ateljea 212 igrao više od 30 godina.
Kako je govorio pred kraj života, malo je neostvarenih želja imao u pozorištu, ostali su tek žal za Šajlokom i Lirom. Bio je veliki profesionalac. U arhivu nacionalnog teatra stoji zapisano da je za samo jedan dan, bez proba, zamenio bolesnog kolegu Ljubu Kovačevića u ulozi Efendi Mite u predstavi "Nečista krv" 1978. godine i da je "ulogu odigrao bez greške, iako je bila jedna od glavnih".
Voleli su ga i televizijski gledaoci, a jedini je glumac koji je igrao u svim serijama Radivoja Lole Đukića. Za ulogu Zdenka tehničara u filmu "Ženica" Jovana Živanovića i za ulogu studenta u filmu "Mali čovek" Žike Čukulića, dobio je Zlatnu Arenu za epizodu 1957. godine na festivalu u Puli.
Iz mnogobrojnih intervjua koje je davao medijima saznajemo da je voleo Gogena, Mocarta, Irvina i Bernarda Šoa, Slobodana Markovića, Hičkoka, Čaplina, Morisa Ševaliea, Edit Pjaf, od kafana najviše "Maderu'', a omiljena uzrečica mu je bila: "U se i u svoje kljuse". Često je pričao da je kao uspešan mladi knjigovođa i budući ekonomista greškom postao glumac, pomažući svom prijatelju Miodragu Popoviću Debi da upiše pozorišnu Akademiju, gde je bio student prve posleratne generacije, sa Zvonimirom Ferenčićem, Miodragom Popovićem, Bosiljkom Boci, Oliverom Marković, Vlastimirom Stojiljkovićem, Olgom Stanisavljević, Verom Belogrlić i Stevanom Maksićem.
Kada su ga novinari, jednom prilikom, pitali šta bi voleo da radi kada bi se ponovo rodio, rekao je: "Isto, ako dozvolite..."
.jpg)
