Izvor: JavneVesti.com, 23.Dec.2013, 21:02 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Sarajevski šmeker u kopačkama: Asim Ferhatović Hase
U ovosedmičnoj kolumni donosimo vam ppriču o legendarnom igraču Sarajeva Asimu Ferhatoviću - Hasetu.
Fudbaler, dobrotvor i utemeljitelj najbolje ćevabdžijske firme na svijetu. Prije je barem bilo tako: do tridesete te raja ozbiljno shvata po tome kako barataš s loptom, od tridesete - koliko para imaš. Za njega se pričalo: da je predriblao pet igrača, ostavio loptu na gol-liniju, okrenuo se prema klupi gdje je sjedio selektor (čovjek se, valjda, zvao Lustica, ili tako nekako) koji ga nije volio, jer previše dribla, nabio loptu u polje i rekao: 'E, haj' ga sad ti daj!'; da je skupljao čarsijsku sirotinju i u velikoj samoposluzi na Kovačima kupovao po desetak-petnaest fasunga; da bez raje nije uspio izdržati u Istanbulu gdje su ga nosili na rukama više od mjesec dana; da je umoran dolazio na prvenstvene utakmice jer nije mogao odbiti poziv te iste raje da ih pojača kada se u mahali igralo u sepet trešanja; da je ona pjesma Zabranjenog pušenja... I da će te ljudi, kad konačno ostariš, cijeniti po tome koliko znaš da šutiš o sebi i svojoj veličini. Hase je i to znao. I zato je na ahiret otišao kao gospodin. ”…Asim Ferhatović igrao je samo za bordo tim i oko dva mjeseca u Fenerbahče. Volio je klub i svi su voljeli njega. Nažalost, njegovo veliko umijeće nije imalo i odgovarajući odjek: odigrao je jednu, samo jednu reprezentativnu utakmicu kada je 8. oktobra 1961. godine u Beogradu pobjeđena J. Koreja sa 5:1. Tada i nikad više... Dok postoje oni koji ga pamte, uvijek će se spominjati jedna utakmica - jedna od životnih - koju je Sarajevo odigralo s BSK-om. Godine 1955. Sarajevo je gostovalo na Karaburmi u Beogradu, gdje je igralo utakmicu sa BSK-om. Beogradski tim je redao pobjede pa se očekivalo da će i ekipa sa Koševa biti lahko savladana. U tom susretu glavni junak bio je Asim Ferhatović…” U jednom drugom gradu također se igrala prvenstveno utakmica, ali je gledaoce više zanimalo ono što smo saznali u radioprenosu sa Karaburme. Mladi, gologlavi Sarajlija - po zagrebačkom advokatu Jerku Šimiću “raspjevani sevdalija” - zabavljao je beogradske fudbalomane svih 90 minuta.
Driblao je, vraćao se s loptom unazad, pa opet varao čak i domaćeg golmana dovodeći svoje čuvare do ludila. ..Zahvaljujući radioprenosu i glasu reportera Radivoja Markovića, oduševljenim Hasetovim bravurama, iako samo kao slušaoci mnogi i danas pamte tu fudbalsku predstavu, svojevrsni cirkuski matine Haseta protiv BSK…” Na Karaburmi, te 1955. god. čitav stadion je stajao na nogama i aplaudirao majstoru, romantičaru. Takve igre se rijetko viđaju. Još je ljepša bila slika kada su ga na kraju utakmice protivnički navijači u špaliru aplauzom ispratili sa stadiona. Priča o Hasetu je priča o estetici sporta i etici života ispunjenog pomaganjem sirotinji. Spomenut ćemo još nekoliko lijepih i neobičnih detalja iz njegove karijere. Još od prvog nastupa u susretu sa Zagrebom na Koševu, osamnaestogišnji mladić postaje ljubimac navijača. Postigao je svoj prvi gol za Sarajevo. Taj pogodak je odlučio utakmicu. Half Joksimović bio je zbunjen pred driblinzima dječaka kojeg je prvi put vidio. I brojna publika je prvi put vidjela kasnijeg ljubimca. Bio je to početak blistave karijere fudbalskog boema sa Koševa…U jednom susretu s Partizanom na Koševu izvanrednim fintama iz igre je "izbacio" Vasovića, Pajevića, Jončića i Jusufija. Kada je završio akciju i Sarajevo postiglo gol, on je neočekivano otišao u svlačionicu. Niko na stadionu tada nije znao šta se dogodilo. Svi su mislili, naravno i sudija, da je od zamora pozlilo Hasetu i da se nakon ukazane pomoći vratio u igru. A on se u svlačionici napio vode. Ima još dosta neobičnih priča o igri fudbalskog kaligrafa. On je 1963. godine otišao u Tursku i sklopio ugovor s Fenerbačeom. Svakodnevno je s telefonom kontaktirao s klubom u Sarajevu. Jednog dana mu je u telefonskom razgovoru sekretar Budo Vuković rekao da su u nevolji uoči susreta sa Željeznicarom, jer nemaju dobru ekipu. Hase je na to odgovorio da odmah kreće u Sarajevo. Položio je turskom klubu novčanu garanciju da će se vratiti za desetak dana, dobio ispisnicu, stigao u Sarajevo, ponovo se registrovao za matični klub i za nekoliko dana stekao pravo igranja. Utakmica na Grbavici bila je burna. Željo je imao odličnu ekipu, ali Ferhatović je bio neuhvatljiv.
Sarajevo je dobilo taj susret sa 3:2 a poslije postignutog gola Hase je u oduševljenju i trku naletio na stativu koja je pukla. I ponovni njegov dolazak u Tursku nakon te utakmice na Grbavici je bio privremen. Odigrao je tamo samo devet utakmica i dao više novca turskom klubu nego što je dobio, samo da ga pusti u Šeher. Bez Sarajeva nije mogao! Volio je da igra na ulici ili livadi. Prije i onih najvažnijih utakmica, Hase je sa rajom igrao na male golove. Nije znao za specijalne pripreme, ni za karantine, ni psihologe! Jednostavno: volio je fudbal i igrao ga od srca. Protivnički igrači su ga često tukli po nogama. Povrijeđen je igrao i davao golove. Znao je da pobjegne iz bolnice samo da bi obukao dres Sarajeva. Na jednoj utakmici na Koševu Hase je izvodio takve bravure driblujući protivničku odbranu da je radio-reporter Mirko Kamenjašević u trenutcima oduševljenja rekao: "Dragi slušaoci, dok Hasetu ne uzmu loptu, slušajte muziku iz našeg studija!" On je jednostavno s loptom mogao sve. I zato kao uspomena i istinita legenda može da bude jedan naslov u novinama kada se Asim Ferhatović opraštao od fudbalskih terena. Tada je preko cijele stranice novinar koji se godinama divio Ferhatoviću napisao:"JEDAN JE HASE!" Bio je to ljubimac navijača Sarajeva, koga su voljeli i navijači Željeznicara, Partizana, Crvene Zvijezde, Veleža, Hajduka. Radi "Haseta" su na Koševo dolazili ljubitelji sporta i divili se čarobnjaku ove igre koji je u trenucima nadahnuća znao proći kroz cijelu protivničku odbranu.
I danas se pamte njegove riječi nakon kratke epizode u Fenerbahceu:"Ne mogu, brate ja, igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu samo u Sarajevu igrati.".
U 16 godina igranja u dresu Sarajeva, Ferhatović je postigao ukupno 100 golova u zvaničnim utakmicama, što ga do danas čini najboljim strijelcem Sarajeva, svih vremena, kada su u pitanju zvanični nastupi.
Hase je umro od infarkta, u svojoj rodnoj kući na Kovačima u noći sa 24. na 25. januar 1987. godine, a da ga njegov grad i njegovi sugrađani, koje je neizmjerno volio, nisu zaboravili, najbolje pokazuje činjenica da njegovo ime danas između ostalog nose i stadion Koševo, omladinska škola FK Sarajevo, ulica u sarajevskom naselju Koševo, memorijalni malonogmetni turnir, musluk česma na Baščaršiji, te memorijalni šahovski turnir.
