Izvor: Mondo, 17.Mar.2016, 18:16 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Goran Bošković - blažen među košarkašicama
Trener ženske ekipe Budućnosti u intervjuu za mondo.me otkriva koja od njegovih izabranica može da ga pobedi u basketu i zašto prilikom boravka u Engleskoj nije propustio priliku da poseti Old Traford.
Nekada odlični šuter Budućnosti, Crvene zvezde, FMP Železnika, Nansija i Makabija iz Haife, Goran Bošković je leta 2014. odabrao put kojim se u svetu košarke ređe ide - po završetku igračke karijere prihvatio se kormila ženskog seniorskog tima svog matičnog kluba. >> Pročitaj celu vest na sajtu Mondo <<
Godinu i po kasnije, kaže da se ne kaje zbog ove odluke. A i zašto bi, nakon tri osvojena trofeja za 18 meseci, od kojih je poslednji, titula šampiona Međunarodne regionalne lige,najvredniji pehar u klupskim vitrinama.
Narednih nedjelja, pri tom, Bošković sa košarkašicama Budućnosti napada, sa pozicije favorita, još dva domaća trofeja...
"Ovo je sjajno iskustvo za mene, naročito što je prvo u mojoj trenerskoj karijeri, a ovako bogato i sadržajno. Naravno da se nijednog trenutka nisam pokajao što sam baš sa košarkašicama mog kluba zakoračio u trenerske vode, iako je sve bilo novo za mene, u smislu drugačijeg temperamenta, prirode i taktičkih mogućnosti u ženskoj košarci", kaže Bošković na početku razgovora za redakciju MONDO Podgorica, četiri dana nakon trijumfa u Međunarodnoj regionalnoj ligi.
Da li ste se lani, nakon prve sezone u ulozi trenera ženskog tima, nadali ovom uspehu?
"Iskreno, jesam. Prošle sezone smo takođe igrali na finalnom turniru i stali u polufinalu zbog poraza od dva poena razlike. Kasnije je Venecija osvojila titulu, a taj tim smo u ligaškom delu sezone samo mi savladali. Nakon toga smo zadržali kostur tima i plasman na finalni turnir regionalne lige se logično nametao. Kada smo još dobili domaćinstvo, jasno je da smo razmišljali i o tituli".
Sjajna sezona košarkaša Budućnosti u ABA ligi, kao da je u javnosti pomalo skrajnula izuzetne rezultate košarkašica...
"Treba biti realan i izbegavati takve analogije, jer je popularnost muške košarke ipak mnogo veća od ženske. Košarkaši su, pri tom, napravili fantastičan rezultat i ovoliku pažnju javnosti su svakako zaslužili. Tu nema ljubomore, a bila bi i neprirodna, jer smo deo iste porodice. Žao mi je samo što nije bilo još više publike na našim mečevima, jer bi onda doživljaj bio potpuniji. Ne govorim to zbog žala za publicitetetom, već zbog atmosfere".
Mnogo trenera kaže da vođenje ženskog tima nosi specifičnu težinu zbog drugačije psihologije igračica. Kako ste se snašli na tom planu?
"Nisam se mnogo trudio da zalazim u tom smeru, između ostalog imajući u vidu da su žene svojom psihologijom bile i ostale misterija za muškarce. Naravno, kao trener uvek morate da imate u vidu i taj momenat sportske psihologije bez kojeg nema uspeha. Ali, ja nisam mnogo pronicao u žensku psihologiju mog tima i igračica, već isključivo onu košarkašku".
"GUBIM SAMO OD JOVANE POPOVIĆ"
Odigrate li nekada basket sa vašim izabranicama i dogodi li se da izgubite?
"Igram i ne gubim, osim ponekad od Jovane Popović. Za sada jedino ona od devojaka koje treniram može da me dobije 'jedan na jedan'".
