
Izvor: Blic, Tanjug, 03.Dec.2009, 17:05 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Stvarao epohu koja dolazi
Juče je u Aleji velikana u prisustvu članova porodice, uglednih kulturnih i javnih radnika i poštovalaca njegovog dela sahranjen akademik i književnik Milorad Pavić.
U ime Srpske akademije nauka od velikog pisca oprostio se Nikola Tasić govoreći o Pavićevom spisateljskom i naučnom radu, njegovom nesvakidašnjim duhu i ličnosti koja je odisala neobičnim šarmom i vedrinom, njegovim domaćim i svetskim priznanjima, dometima o kojima će se tek govoriti.
- Zanimljiv >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << detalj iz njegove biografije znači presedan za našu akademiju. Naime, statut SANU predviđa da redovan član može biti onaj ko je prethodno bio dopisni. Međutim, u slučaju Milorada Pavića komisija, koju su činili vrlo ugledni pisci, napisala je referat u kome je, apostrofirajući njegove kvalitete i značaj, ukazala na to da on može biti samo redovan član, i kao takav je primljen", rekao je Tasić dodajući, između ostalog, da će njegovo delo tek biti predmet velike pažnje.
Nakon Tasićevih reči, ispred kapele na Novom groblju, od „prvog pisca XXI veka", kako su Pavića mnogi zvali, u ime Krunskog saveta, oprostio se Dragomir Acović, pročitavši nadahnuto i dirljivo slovo Svetlane Velmar Janković. Obraćajući se, toplo i lično, samom Paviću, prisetila se davnih pedesetih, kada su se, kako je rekla, oboje mladi, sretali u Makedonskoj ulici, ispred kafane „Pod lipom", preko puta Radio Beograda, gde je Pavić imao emisiju „1000 godina lirike", kroz koju se mogle nazreti o kakvom se stvaraocu radi i o koliko velikom znanju. To znanje mu je omogućavalo, napisala je Svetlana, „one neverovatne doskoke s jedne tačke prostor/vremena do druge, pri čemu su bila savršeno nevažna njihova međusobna rastojanja". Kada je iznedrio, vođen svojim unutarnjim sluhom, naučne radove, izgledalo je da se priklonio naučnom istraživanju, kaže Svetlana, ističući, potom, da su „duh igre s vremenom i raspoloženje za smeh" učinili da time ne bude sasvim zadovoljan. Nije ga umirila ni poezija, te je zasijala njegova proza, kroz zbirke „Gvozdena zavesa", „Konji svetog Marka" i kroz „Hazarski rečnik" i druge knjige koje su usledile"
Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević sa suprugom Katarinom, Dragan Đilas
„Dragi Mišo", napisala je Svetlana, „razigrano ste u knjigama upotrebljavali azbuku smisla, azbuku književnog šaha, ali i svih vrsta igara sa kartama života, uključujući i čuda tarota, i svih vaših drugih igara sa pozivom na duh, i smeh, i reč" Kao književnik, kao naučnik, kao jedan od bitnih učesnika u stvaranju duha epohe što dolazi, kao vidilac onoga što je možda vreme buduće, vi ste, dragi Mišo, ostavili još neizbrojano duhovno bogatstvo sadašnjim i budućim žiteljima i naše zemlje i svih zemalja sveta".
Velikom piscu opelo su održali episkopi Lavrentije i Atanasije, a među onima koji su ga ispratili u, kako bi on to rekao, „neke druge svetove", bili su i Dragan Đilas, Vuk Drašković, Ljubomir Simović, Duško Kovačević, Miroslav Josić Višnjić, Neda Arnerić, Dragana Jugović del Monako, Sava Stojkov, Miloš Šobajić, Caci Mihajlović, Cile Marinković, Jovan Delić, Kajoko Jamasaki, Peđa Marković, Predrag Palavestra i drugi.
Idući od kapele do Aleje velikana, gde je sahranjen pored Olje Ivanjicki, poštovaoci njegove proze pominjali su njegove junake knjiga, i njegove misli: „Niko nije svih sedam dana u nedelji ni lep ni pametan"; „Ma koju stvar da želiš moleći se i verujući da ćeš je dobiti - dobićeš je, jer je svemir zakon ogledala"; „Ništa se ne može postići u odnosu sa stranim državama razbijajući svoju"; knjiga postoji i vredi „samo ako se utisne u ljude""
Mogle su se čuti i tiho izgovorene reči čuđenja da je na sahrani prisutno manje sveta nego što je očekivano i nego što zaslužuje, te da je to verovatno zato što se „ovde uspeh nikad ne oprašta". Neko je poluglasno citirao njegove reči: „Smatram da je roman kao rak; živi od svojih metastaza i njima se hrani. Kako vreme protiče, ja sam sve manje pisac svojih knjiga i sve više pisac onih budućih, koje po svoj prilici neće nikada biti napisane".