Izvor: Nezavisne Novine, 13.Mar.2016, 10:35   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Upoznati sebe: Sudbina se može mijenjati djelima (FOTO)

Oko nas sve se mijenja takvom brzinom da pomislim da ću po izlasku iz kafane, ako duže ostanem u priči, naći neki novi raspored u mom svijetu.

Pa i ako ne zalutam u neki lokal sa društvom, dovoljno je da se probudim da bih čula vijesti koje ne bih nikome poželjela. Prije neki dan sam čula neke priče da se Italija sprema za rat s Libijom, a čini mi se da su Gadafi i Berluskoni donedavno zajedno kafenisali u njegovom berberskom šatoru.

Zato sam sve više ubijeđena >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << da čovijek koji nastoji da ostane normalan, da ostane čovjek, mora u ovo doba da zaroni svoje korijenje što dublje, ali i da se navikne na gibanje uz maestral, buru i oluju. Ono što je u tebi, bilo da si bambus ili hrast, tome moraš biti vjeran. Biti vjeran sebi i cijeniti svoju specifičnost, svoje razlike, jedini je način da spoznaš, cijeniš i dozvoliš, ili pomogneš, da i tuđi identitet dođe do izražaja. Nije važno da li je taj drugi tvoje dijete, muž, žena ili prijatelj, važno je da mu daš mogućnost da se pored tebe razvija u nešto drugo. Čak i ako je neke čudne sorte.

Danas je niz sorti genetski modifikovan i svi koji se hrane na taj način možda se silom slučaja mijenjaju u neku vrstu koju nismo imali vremena da upoznamo. Naša je sudbina vezana za milion stvari koje ne možemo da kontrolišemo niti da odlučujemo, ali zato postoji milion onih drugih s kojima dolazimo u kontakt putem kojih možemo da djelujemo.

Na ovo razmišljanje navela me prijateljica Marija, koja je napustila jedan unosan i dobro razvijen posao u svom bio-restoranu u centru Milana i preselila se u malo selo stotinak kilometara od grada.

Sad je vidim kako ona i njene saradnice traže i beru divlju proljećnu salatu po livadama, pa onda poslije prikupljaju mladu koprivu, kupuju brašno od seljaka koji sije i melje po starom načinu. Marija je duboko uvjerena u svoju filozofiju - ako poštuješ i zemlju i biljke, ako ih ne siluješ da rastu i da se razmnožavaju po tvojoj volji, onda ti se to vraća. Kako misliš da može biti dobro ili zdravo ono meso od krave ili svinje kojima nisi dozvolila da vide sunce, koje si hranila sastojcima od bilo čega, a koje nikad nisu ni pasle ni hodale? To su baš one krave što su nazvali ludima, jer su generacijama bile vezane i živjele u kavezima. Sve se to nama vraća, kaže Marija. Svi govore o tome da je naš svijet poludio, a svi hrle da se zatvore u neke kaveze, da se hrane na neki način koji bi moja nepismena baba prepoznala i odbacila kao đavolske klopke.

Pa kako kaže mudrac: Sudbina je uvijek zajednica nečega što su nam preci ostavili i što se ne može mijenjati i jednog velikog dijela, gdje ćeš ti moći, svojim mislima i svojim djelima, dopunjavati i prilagođavati svoju sudbinu onoj jezgri koju ti je priroda udijelila.

Pa kako i Marija i mudrac govore, tako sam se i ja, gledajući svijet oko sebe, uvjerila da nam sudbina nije već sva skrojena, dati su nam matrijal i alat da je obrađujemo i da je prilagođavamo onome što naslućujemo da je naša specifičnost.

Biti vjeran sebi, znači istovremeno vjerno prihvatiti onog drugog kao nama sličnog. A u različitim sortama stoji pravo bogatstvo. Ko ne vjeruje, neka proba sijati isto sjeme na uvijek istu njivu, pa će se uvjeriti.

Poštovani čitaoci, vaša pitanja za dr Nadu Starčević-Sabadini možete slati na mail desk@nezavisne.com. Dr Starčević-Sabadini je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Milanu, Smjer za psihologiju, i autor je metoda rada Makos21, efikasnog instrumenta u pronalaženju i ponovnom uspostavljanju ravnoteže zdravlja u sferi emocija. Autor je više knjiga.

Nastavak na Nezavisne Novine...