Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 20.Mar.2019, 11:32 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Gusle - neuništivo "divno čudo" srpske kulture
U organizaciji Brankovog kola, u Muzeju Vojvodine, na "Prolećnim Brankovim danima 2019", u tradicionalnoj rubrici "Nematerijalno kulturno nasleđe", predstavljeno je "Pevanje uz gusle", povodom upisa ovog duhovnog elementa Srbije na Reprezentativnu listu Uneska, uvrštenog time zvanično u kulturnu baštinu čovečanstva.
Centralni gost "Prolećnih Brankovih dana" na ovom programu bio je vrhunski narodni gulsar Boško Vujačić, pobednik brojnih takmičenja i guslarskih sabora, >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << laureat visokih nagrada poput Vukove, Zlatnog lika Njegoševog i drugih, te uglednih priznanja u Francuskoj, Americi i drugde. Na samom početku izveo je pesmu "Gojko" Branka Radičevića koja započinje stihovima: "Gusle moje ovamote malo,/ amo i ti tanano gudalo..." Do kraja programa, na savršen, i guslama posvećen način, uz gromke aplauze publike, izveo je još dve antologijske srpske narodne pesme o Marku Kraljeviću.
Publicista i dugogodišnji muzički urednik Radio Novog Sada, Dejan Tomić, priređivač dveju knjiga o guslama i guslarima, predočio je genezu pisanih tragova u srpskoj i južnoslovenskoj periodici o guslama i srpskim guslarima, navodeći, pored ostalog, primer mape putovanja i nastupa, sve do Temišvara, legendarnog guslara Filipa Višnjića. Zatim, je naveo stare tekstove u štampi devetnaestog veka o brojnim srpskim guslarima u Dubrovniku, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori.
Prof. dr Jovo Radoš, filozof po struci, predsednik Udruženja guslara Srbije, autor niza značajnih knjiga, pred ostalog i antologije "Ganga", predstavio je gusle kao primer fenomenološke i ontološke vertikale srpske kulture i bića kroz vekove. Ukazao je na mnogobrojne uloge gusala kroz vreme: istorijsku, društvenu, etičku, antropološku, duhovnu, rodoljubivu, poetsku, kulturološku, psihološku, sociološku i druge. Iz antologijske Šantićeve pesme "Pretprazničko veče", Radoš je naveo svetle stihove:"Zatim bi otac, vedar k'o sjaj dana,/ Uzeo gusle u žilave ruke,/ i glasno poč'o, uz ganjive zvuke,/ Lijepu pjesmu Strahinjića Bana...". Radoš je rekao da postoji sedamdeset šest aktivnih i dobro organizovanih guslarskih društava na srpskim prostorima, od kojih se jedno, u Staroj Pazovi, zove "Branko Radičević".
Zajednički zaključak svih učesnika programa je da gusle žive svoju duhovnu misiju, da one nisu hladan muzejski eksponat, već živi umetnički amblem sa konkretnim poslanjem i rezultatima u svakom vremenu, pa i našem. Istaknuto je da su gusle neuništive kao "divno čudo" srpske kulture i tradicije, da pesme koju su stolećima pevane s kolena na koleno, bez trulih reči kroz vreme, i danas masovno traju i trajaće u lepoti svoje univerzalne originalnosti i lepote.
Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...








