Izvor: RuskaRec.ru, 14.Avg.2017, 16:26   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Najveće u Evropi: Peščane dine Kuršske prevlake visoke kao soliteri

Izvor: Legion-Media

Najveće dine u Evropi nalaze se u najmanjem nacionalnom parku Rusije – na Kuršskoj prevlaci, koju strani turisti tri dana mogu da istražuju bez ruske vize. Dine su visoke kao soliteri, borove šume su prelepe, a baltičke plaže su duge i po nekoliko kilometara. Sve to privlači skoro milion turista godišnje.
Pesak i vetar Centar za posetioce nacionalnog parka „Kuršska prevlaka“ (rus. „Kuršskaя kosa“) smešten je u zgradi >> Pročitaj celu vest na sajtu RuskaRec.ru << na sprat okruženoj zelenilom – šimširom, džinovskom tujom, planinskim borom i božikovinom (Ilex aquifolium). Ovo rastinje potiče sa različitih kontinenata i nije karakteristično za Baltičku rivijeru. Ljudmila Poplavska, šefica naučnog odeljenja nacionalnog parka kaže: „Naš glavni zadatak je da čuvamo ove pejzaže. Oni su na prvi pogled divlji, ali su u stvari stvoreni ljudskom rukom“.
Izvor: Legion-Media
Peščano poluostrvo ima oblik uske sablje i dugo je skoro 100 kilometara. Ono odvaja slatkovodni Kuršski zaliv od slanog Baltičkog mora. Pre 500 godina na poluostrvu su bile hrastove i grabove šume u koje su pruski kraljevi rado odlazili u lov. Međutim, ovdašnje drveće je spaljivano da bi se od njega pravio ćumur, tako da je već u 18. veku zeleno poluostrvo pretvoreno u pustinju. Lišćarske listopadne šume su žrtvovane radi industrijske revolucije kojoj je trebalo sve više goriva.
Izvor: Legion-Media
Obale su ostale bez „armature“ od korenja i počele su da erodiraju. More je spiralo plodno tlo i na njegovo mesto izbacivalo tone peska, a vetrovi koji na prevlaci stalno duvaju raznosili su ga na desetine kilometara, praveći ogromne nanose. Tako su se formirale kuršske dine visoke i po 70 metara, tj. kao zgrada sa 20 spratova. Danas su one glavni turistički brend nacionalnog parka.
Peščana katastrofa Efa je jedna od najpopularnijih kuršskih dina. Do njenog vrha vodi daščana staza, a na vrhu je daskama zaštićen tanki sloj trave. U podnožju dine vide se crepovi na kućama sela Morskog.
Izvor: Legion-Media
U 19. veku je 13 ribarskih sela na prevlaci nestalo pod debelim slojem peska. Selo Morsko (ili Pilkopen, kako se ono tada zvalo), moglo je biti četrnaesto da nije bilo uzgajivača šuma Franca Efe koji je tokom 1880-ih uporno i požrtvovano sadio drveće u golom pesku. On je eksperimentisao sa biljkama koje mogu da rastu na pesku i ujedno podnose jake mrazeve. Tako su na obale Baltika dospeli kedar sa Arabijskog poluostrva, bagrem iz Severne Amerike i alpski bor. Dve trećine današnjeg drveća i žbunja na prevlaci preneto je sa drugih teritorija – njihovih prirodnih areala.
Izvor: Legion-Media
Ova turistička putanja je dobila naziv po „kralju peščanih dina“ Francu Efi. Prolazi linijom koja razdvaja „bele“ od „zelenih“ dina. Sa desne strane putanje proteže se borova šuma, a sa leve puca pogled na nepregledne peščane brežuljke okružene zelenilom.
„Posle Drugog svetskog rata sovjetski šumarski stručnjaci su nastavili rad na jačanju peščanih padina, pa su u tome čak i preterali“, priča Ljudmila Poplavska. „Pesak koji se slobodno širi na vetru danas ne zauzima više od 2% čitave površine Kuršske prevlake i ta površina se smanjuje. Ranije je trebalo spasavati šume, a sada dine“.
Izvor: Vostock-Photo
Površine sa belim peskom na kome nije bilo pošumljavanja proglašene su za rezervat nacionalnog parka i potpuno su zatvorene za posete. Međutim, njihova visina se ipak i dalje smanjuje. „Nažalost, mi ne možemo svakom turisti dodeliti naoružanog čuvara. Mnogi vole da se fotografišu na tom pesku ne razmišljajući o posledicama“, žali se Poplavska. „Kada društvo turista prođe po vrhu dine, ona lako može da se ospe i sklizne u Kuršski zaliv, i tako će u parku biti jedna dina manje“.
Put kroz dine Izvor: Legion-Media Uski asfaltni put koji preko prevlake spaja ruski Kalinjingrad i litvansku Klajpedu vikendom je prepun automobila. Kuršska prevlaka je za žitelje Kalinjingrada pre svega mesto gde su najbolje plaže, čija je ukupna dužina skoro 100 kilometara.
Izvor: Vostock-Photo
Većina, međutim, dolazi ovamo zbog kuršskih peščanih dina kroz koje je napravljeno 6 pešačkih staza. Šetajući se po tim stazama možete videti najveće peščane dine u Evropi i drveće sa četiri kontinenta. Tu ima i lisica, rakuna, divljih svinja, jelena i srna. Poluostrvo je na putu migracije ptica, tako da ih ovuda godišnje proleti i po nekoliko miliona, a sto vrsta ostaje da se gnezdi na prevlaci. O njihovim osobinama i ponašanju pričaju naučnici u ovdašnjoj ornitološkoj stanici.
Kuršska prevlaka je 2000. godine stavljena na listu svetskog nasleđa Uneska, ali ne kao jedinstveni prirodni pejzaž, nego kao spomenik kulture, tj. kao pejzaž stvoren ljudskom rukom.
Saznajte više:  72 čarobna sata u Kalinjingradu – gde surfovati, ručati, šetati... Kuršska prevlaka, najpopularnija destinacija Kalinjingradske oblasti Kaleidoskop prirode i istorije Kuršske prevlake Kuršska prevlaka
Pogledaj vesti o: Vize

Nastavak na RuskaRec.ru...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta RuskaRec.ru. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta RuskaRec.ru. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.