Izvor: SandzakPress.net, 13.Jun.2016, 02:02   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Zukorlić – U Africi su bolji uslovi od Pešteri

Novi Pazar, Srbija – Poziv za investiranje nema smisla dok u matici caruje korupcija, džaba patriotizam i nostalgija ako kod kuće sve “drže” kriminalci, a do posla se dolazi jedino preko partija na vlasti kojima ljudi prodaju glasove da bi preživjeli. Red u državi najvažnijiDijaspora je glasala za vas, dakle, želi promjenu. Šta možete da im ponudite? ZUKORLIĆ: Već 20 godina sam u dobroj komunikaciji sa dijasporom i znam da odnos matice sa njom uopšte ne postoji. Sve što smo do >> Pročitaj celu vest na sajtu SandzakPress.net << sada imali je na nivou elementarnih zakonskih naslova, dok operativno skoro da nemamo ništa ozbiljno. To je veliki gubitak. Više od milion Bošnjaka iz Sandžaka živi van zemlje. Najviše je iseljenih prema Turskoj, ali je veoma brojna i dijaspora u Zapadnoj Evropi. Većina se interesuje za maticu, prije svega iz patriotskih, nostalgičnih razloga, dok se matica jedva pa interesuje za njih. A to bi trebalo da bude jedno od temeljnih pitanja koje ne bi smjelo da se vezuje ni za vlast ni za opoziciju. Zlatne koke za čerupanjeDa li ste u kontaktu sa ljudima u dijaspori? Šta su njihovi najveći problemi i kako ih riješiti? ZUKORLIĆ: Lepeza problema široka je, od elementarnih i tehničkih, do onoga što su prave namjere i mogućnosti ljudi iz dijaspore. Gostujući na raznim tribinama više puta sam se sreo sa ljudima koji imaju novac i energiju, žele da investiraju, a glavna prepreka im je stanje u kome se domovina nalazi, počevši od lokalne samouprave. Dijaspora ima specifične potrebe koje se mješaju sa usađenim patriotizmom, što dovodi do potrebe da se pokažu kod kuće. A kada se vrate sa novcem u svoje sredine, tamo ih korumpiraju, reketiraju, gledaju ih kao zlatne koke koje bi da iskoriste za lične interese. A sa tim ambijentom ide i bolesna birokratija, neefikasnost, papirologija koja ostavlja prostor lokalnim činovnicima za samovolju. Svaka vlast ima svoje lopovePredstavnici dijaspore su označili korupciju kao najveću prepreku da investiraju u Srbiji. Može li nova-stara vlada to da promijeni? ZUKORLIĆ: Korupcija je neodvojiva od vlasti, i pitanje je integriteta vlasti da li će se oduprjeti toj počasti. Ta bolest je već duboko ušla u tkivo našeg društva i postala moralno-kulturološki problem do te mjere da ljudi posežu za njom čak i u situacijama kada nema apsolutno nikakvog razloga. U borbi protiv korupcije bi trebalo uspostaviti nacionalni konsenzus, a ne razvlačiti temu između vlasti i opozicije. Hoćete li podržati taj zakon? ZUKORLIĆ: U borbi protiv korupcije su najvažnija dva aspekta: pravni, gdje je potrebna kvalitetna, principijelna i cjelovita regulativa, i ljudski resursi. Dosadašnja rješenja su bila selektivna i subjektivna, gdje ja jurim vaše lopove, a kada vi dođete na vlast, vi jurite moje, jer nažalost, svaka vlast ima svoje lopove. Kao saveznike morate imati građane, što podrazumjeva promjenu svijesti. A u Novom Pazaru sistemska korupcija je otjerala investitore iz Turske. Kako promijeniti svijest građana, kada na samom startu, u predizbornoj kampanji vide zloupotrebe i o tome se ćuti? Odgovornost je i na medijima i intelektualcima, koji uvjek nekako imaju dva viđenja: jedno kada su blizu vlasti, a drugo kada dobiju neku “tezgu”. Dosta nemaštine i poniženjaSvakodnevno iz Srbije odlaze mladi stručnjaci, od devedesetih zemlju je napustilo 7.200 doktora nauka i oko 350.000 visokoobrazovanih, više nego što je takvih kadrova ostalo u državi. ZUKORLIĆ: Ako petkom dođete u Novi Pazar na autobusku stanicu, sve će vam biti jasno. Odlaze jer im je oduzeta nada, perspektiva i jer su poniženi. U Novom Pazaru imate slučaj da zahvaljujući vezama, u školstvu rade narkomani, tajkuni odlučuju ko će biti direktor škole ili bolnice. To izdizanje “zaštićenih kategorija” ubija društvo. Istovremeno, većina elektronskih medija poput nuklearnog zračenja promoviše sve antiljudsko. I onda očekujete da nakon 10 godina takvog trovanja ljudi budu puni energije za promjenu? Ni na Zapadu nije sjajno, ali se čovjek osjeća čovjekom. Ne može direktor ili gazda tek tako da te zgazi. A ovdje može da ti radi šta god. Mentalitet logora Dijaspora redovno šalje doznake rođacima i prijateljima kojima je taj novac jedini izvor prihoda. Srbija je u teškoj ekonomskoj situaciji, kada biste bili u situaciji, šta biste prvo uradili za njen privredni oporavak? ZUKORLIĆ: Nema zdrave ekonomije sa lopovima i nesposobnima. Kada sam počeo da radim, u lokalnoj samoupravi u Novom Pazaru 1993. je bilo 135 zaposlenih, onda je Ugljaninova vlast zaposlila još 400 partijskih kadrova, pa Ljajićeva još 700. S druge strane, u Novom Pazaru je 74 odsto nezaposlenih, u Tutinu je još gore, a ista vlast je već dve decenije. Riječ je o mentalitetu logora. U Jasenovcu, kada su nacisti pobjegli, logoraši nisu smjeli da izađu, nisu vjerovali da su slobodni. Sa takvim građanskim potencijalnom moramo da menjamo situaciju i zato je potreban ujedinjeni front medija, obrazovanja i politike. Čovjeka treba osloboditi, vratiti mu nadu, da se ne osjeća robom, zgaženim i nebitnim, jer on tada bježi. U Africi bolji usloviZaključili smo da dijasporu zanima kako se živi kod kuće, a u nekim dijelovima zemlje, poput Peštera, ljudi nemaju struju, vodu, kada zavije snijeg ne mogu iz kuće… ZUKORLIĆ: Građani u Sandžaku, od svog jada i muke, ne znam da li su i čuli za Beograd na vodi. Tokom 80-ih boravio sam četiri godine u Africi gdje asfalt nije bio luksuz, a u Pešteru od asfalta do sela Ugao treba vam dva sata po stravičnom makadamu. I pred izbore, ljudi se lako korumpiraju, gaze, zloupotrebljavaju, samo da dobiju metar puta. (sandzaklive.rs/vesti-online.com)

Nastavak na SandzakPress.net...