Izvor: Blic, 16.Sep.2012, 03:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Tajna ulaza na izlazna vrata
Teško da može biti ozbiljnijeg sporenja (među razumnom čeljadi) oko toga da Srbiju na putu ka Evropi čekaju brojne prepreke među kojima, opet, postoje goleme razlike. Neke su, naime, od tih prepreka naslijeđene još iz davne prošlosti, druge su skopčane sa znatnim troškovima, a tek treće se mogu otkloniti brzo i jednostavno. Sad međutim nije riječ o takvim sitnicama ma koliko da su krupne, već o onom suštinskom, o čemu se (ni uz diplomatsku vještinu) možda i ne može postići >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << kompromis. Kako sada tako ni ubuduće.
Šta, recimo, znači tvrdnja da „neće biti novih uslova“? Ako je, na primjer, nekada najveća prepreka bio režim Slobodana Miloševića, kako objasniti da ni desetak godina po nestanku tog režima Srbija nije primljena u članstvo EU? Je li to zaista bio uslov ili izmišljotina?
Slično je i sa Kosovom. U početku ove žalosne priče gotovo da nije bilo tako grčevitog, da ne kažemo nervoznog, insistiranja na akceptiranju nove stvarnosti da bi danas svaka šuša (od Kalcina nadalje) u svakoj prilici i situaciji mahala crvenom kosovarskom krpom.
Naposljetku, nema te budale kojoj nije jasno da Rumunija i Bugarska i dan - danas u svakom pogledu zaostaju za nama, a opet su primljene nevjerovatnom brzinom a da one iste uslove (koji se Srbiji poturaju pod nos) ni izdaleka nisu ispunile.
Poslovica nažalost kaže - koga je moliti, nije ga kuditi. Da je nema, da je nije (proklete poslovice), možda ni Voždova glava prije dvjesta ljeta ne bi putovala za Stambol.
Povezane vesti: Nobelom protiv dinamita Nekada i sada Šta sa pustinjom? Dimenzije posrnuća Prostor i vreme
