Izvor: Nezavisne Novine, 10.Jan.2019, 21:29   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Slučaj "Dragičević": Još jedno saučesništvo u zataškavanju

U slučaj "Dragičević" umiješao se, na neočekivan način, Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS). U Banjaluci je pred Novu godinu održan sastanak predsjednika VSTS-a Milana Tegeltije i Komisije za efikasnost rada tužilaštava (kakve li ironije!) sa članom VSTS-a i glavnim tužiocem Tužilaštva RS Muhamedom Švrakom, na kome je objelodanjena namjera da se slučaj "Dragičević" ustupi Tužilaštvu BiH. Više zanimljivosti pratilo je ovo susretanje ljudi iz pravosudnog nezavisnog regulatora, >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << koji se, po prirodi posla, redovno susreću po nekoliko puta svakog mjeseca. Jedna od njih, najčešće isticana u medijima, jeste dan ranije javno izrečen i prijedlog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika da se predmet ustupi Tužilaštvu BiH. Koincidencije ovakve vrste ne moraju, ali mogu, imati veze. Meni je više palo u oči to što su članovi VSTS-a došli "na noge" svom kolegi Muhamedu Švraki da bi razgovarali o onome o čemu im je on dosad mogao i morao podnositi detaljne izvještaje na sjednicama VSTS-a. I pored te neobičnosti ništa me ne bi čudilo da se na tom druženju razgovaralo o proceduralnim i pravnim aspektima istrage nerazjašnjene smrti Davida Dragičevića. Nažalost, izgleda da su najodgovorniji ljudi za "efikasnost rada tužilaštava" raspravljali isključivo o tome kako sakriti neefikasnost, ukloniti predmet iz pravosuđa RS i amnestirati od odgovornosti pojedince koji su od jedne tragične smrti napravili tragičan policijsko-pravosudni i politički slučaj.

Ako se očigledna namjera ostvari i predmet ustupi Tužilaštvu BiH, biće to još jedno loše prikriveno saučesništvo pravosuđa u zataškavanju slučaja. Za one koji su osmislili ovu ideju biće to i pucanj u vlastitu nogu.

Deset godina Vlada RS i predstavnici pravosudnih institucija iz RS žestoko su osporavali član 7. Zakona o Sudu BiH, prema kome državno pravosuđe može preuzimati predmete od entitetskog pravosuđa. Ovakvo ekskluzivno pravo Tužilaštva i Suda BiH smatrano je neustavnim podrivanjem entitetskog pravosuđa. Zašto se odnos prema državnim pravosudnim institucijama i njihovim ovlaštenjima preko noći promijenio u tužilačkom slučaju "Dragičević"? Nema razumnog objašnjenja, osim da se i član 7. i "neustavne državne institucije" Tužilaštvo i Sud BiH priznaju kada to pravosuđu i politici u RS odgovara! Takva vrsta institucionalne i političke nedosljednosti govori o karakteru vlasti i politike i profesionalnoj (ne)zrelosti ljudi koji upravljaju pravosuđem.

Prije desetak godina Okružno tužilaštvo iz Istočnog Sarajeva zatražilo je obrazloženim pismom od Tužilaštva BiH da preuzme predmet iz njihove nadležnosti (slučaj "Ždrale"!), s obrazloženjem da entitetsko pravosuđe nije u stanju da okonča ovaj slučaj, aludirajući na spregu policije s organizovanim kriminalom u RS. Tužilaštvo BiH je ovaj predmet preuzelo, ali niko nije razmatrao probleme zbog kojih Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu nije bilo u stanju da sprovede istragu u ubistvu Mauzera.

Slučaj nerazjašnjene smrti Davida Dragičevića bi bio drugi slučaj ubistva koji pravosuđe u RS nije u stanju da okonča! Za ljude koji upravljaju pravosudnim institucijama, kao i za VSTS, ova dva slučaja bila bi znak za alarm. Postavlja se pitanje da li pravosudni sistem u RS zaista postoji ako nije u stanju da se nosi s klasičnim kriminalom!? Neko bi trebao da odgovori na pitanje zašto tužilaštva u RS nisu u stanju da sprovode istrage u predmetima ubistava? Da li su problemi u saradnji sa policijom, ili tužilaštva nisu u stanju da upravljaju istragama. Ko će u RS da osigura vladavinu prava ako to nisu u stanju policija i pravosuđe?

VSTS je prije odluke o ustupanju slučaja "Dragičević" Tužilaštvu BiH morao da utvrdi da li je problem u upravljačkoj i personalnoj strukturi Okružnog tužilaštva Banjaluka ili su problemi u funkcionisanju u MUP-u RS. Ako je problem u banjalučkom Okružnom tužilaštvu, slučaj je trebalo da preuzme Republičko tužilaštvo. Nije valjda da ni tamo nema ko preuzeti istragu!? Tako bi se slučaj riješio u skladu sa zakonom u okvirima tužilačkog sistema. Ako su problemi u policijskim strukturama, trebalo je utvrditi ima li u (ne)radu policije obilježja krivičnih djela (zloupotreba ovlaštenja) ili su u pitanju nekompetencije ili neki drugi razlozi. Drugačije rečeno, prije odluke o ustupanju predmeta Tužilaštvu BiH, javnost je trebalo da zna zbog čega se predmet ustupa i šta je zakonski osnov za ustupanje. Na kraju, i Tužilaštvo i Sud BiH moraju imati pred sobom činjenice koje će biti pravni osnov za preuzimanje predmeta iz nadležnosti entitetskog pravosuđa.

Budući da VSTS nije razmatrao pravne okolnosti slučaja, očigledno je uplitanje u slučaj "Dragičević" uslijedilo iz nekih drugih razloga. Nije moje da o tome nagađam. I o tome treba da se razgovara u institucijama državne vlasti.

Bez obzira na to da li je plan skovan u dosluhu politike i pravosudnog vrha, radi se o tragičnom neznanju i kratkovidosti, koje će produbiti problem i eskalirati u neželjenom smjeru. Slučaj će uploviti u još mračnije vode, žrtve tragičnog slučaja i dalje će prolaziti pakao neizvjesnosti i različitih oblika viktimizacije, a pravosuđe i politika će se valjati u vlastitom blatu. Izgubiće mnogo i politika i pravosuđe.

Šta bi prebacivanjem predmeta institucijama državnog pravosuđa mogao dobiti Davor Dragičević? Samo satisfakciju da je u slučaj uvukao nezavisnu državnu instituciju (VSTS) i državno pravosuđe i time pokazao da je pravosudni sistem urušen od vrha do dna, a državne institucije pod kontrolom neidentifikovanih centara moći. Nije malo, ali je ništa za pravni epilog nerazjašnjene smrti Davida Dragičevića. Tužilaštvo BiH je institucija u profesionalnom kolapsu, koja zbog nedostatka kompetentne upravljačke strukture nije u stanju da sprovede najjednostavniju istragu i riješi nijedan ozbiljan slučaj organizovanog kriminala. Nije u stanju ni da se nosi s kriminalom u vlastitim redovima. Sve što se vezuje za ovu instituciju su skandali u koje su upetljani tužioci. Šta će Tužilaštvo BiH preuzeti? Ništa! Preuzeće istragu koje nema i zapisnike o uništenim dokazima. S kim će sarađivati? S ljudima koji su, možda, učestvovali u opstrukciji istrage!? Šetanje predmeta po institucijama je oproban mehanizam kupovanja vremena do zastare krivičnog gonjenja.

Razvoj događaja pokazuje da nesrećni Davor Dragičević s neizmjernom ljudskom patnjom tumara bespućem u želji da se razjasni smrt njegovog sina. Nadao se da će mu Anketni odbor Narodne skupštine pomoći da dođe do istine, da bi na kraju shvatio da se radilo o političkom igrokazu, u kome je trebalo izbaciti iz igre opoziciju. Nakon toga povjerovao je da će mu u tome pomoći nezavisni advokatski tim, da bi se kasno uvjerio da tim nije ni nezavisan, a ni njegov (s izuzetkom advokata Ifeta Ferageta!). Sada mu se čini da je dohvatio slamku spasa približavanjem Tužilaštvu BiH. Nažalost, neće mu dugo trebati da se uvjeri da je ponovo upao u istu zamku. Korisni idioti u službi sistema čine sve da ga u tome spriječe i pokažu svoju moć, čak i kada postaje očigledno da to što rade ruši taj isti sistem.

Za utjehu, hrabrost Davidovih roditelja da bez straha dižu glas i istrajavaju na putu istine i pravde pokazuje da čovjek i ljudske vrline još postoje. A njihova nada i naivno vjerovanje da je sistem na njihovoj strani dokaz su da iza njih ne stoji nikakva ozbiljna politika, a pogotovo ne ozbiljna služba.

Bila bi sreća za našu budućnost da su sa Davorom i njegovom grupom sve politike i svaki političar. Hrabrost koja se bori bolja je od slabosti koja traje!

Nastavak na Nezavisne Novine...