Izvor: Nezavisne Novine, 14.Sep.2015, 21:04 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Selimović: Rodio se ovdje, e pa čudna mi čuda! To je nesreća, a ne ponos!
Rodio se ovdje, e pa čudna mi čuda! To je nesreća, a ne ponos. To je razlog da čovjek plače, a ne da se raznježava. Za čim je čeznuo dvadeset godina, pobogu brate! Za ovom siromašnom zemljom, za pakošću što u nama živi duže i jače i od materinske ljubavi, za neodoljivom potrebom da činimo zlo kad god možemo, za našom divljom turobnošću?
- Zemlja ko zemlja, ljudi ko ljudi, isti svugdje - rekao je Mula Ibrahim oprezno, plašljivo gledajući u ozbiljnog Šehagu >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << i nasmijanog Osmana Vuka.
- Niti je zemlja kao druge, niti su ljudi kao drugi. Zemlja je bijeda. Je li vam palo u oči kako se zovu naša sela? Reci im, Osmane!
- Zoselo, Blatište, Crni Vir, Paljevina, Glogovac, Gladuš, Vukojebine, Vučjak, Vukovije, Vukovsko, Trnjak, Kukavica, Smrdljak, Zmijanje, Jadovica…
- Eto! Sve čemer, sirotinja, glad, nesreća. A ljudi? Gadno mi je i da govorim. A zašto je tako? Ne znam. Možda zato što smo po prirodi zli, što nas je Bog obilježio. Ili što nas nesreće neprestano prate, pa se bojimo glasnog smijeha, bojimo se da ćemo naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas. Zar je onda čudo što se uvijamo, krijemo, lažemo, mislimo samo na današnji dan i samo na sebe, svoju sreću vidimo u tuđoj nesreći. Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti. Biju nas, a mi smo i na tome zahvalni.
(N.N./mojahercegovina.com)
Nastavak na Nezavisne Novine...
