Izvor: Nezavisne Novine, 31.Jan.2018, 11:03   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Režanje vašeg psa nije uvijek loš znak

Prema riječima stručnjaka, režanje je kod pasa sredstvo koje bi trebalo da spriječi agresiju, a ne da je izazove. Međutim, mnogi vlasnici to ne razumiju i opominju pse kad pokažu zube.

Zamislite situaciju: U redu ste u prodavnici. Čovjek iza vas stoji veoma blizu, toliko da vam postaje neprijatno. Ispred vas je žena, a prolazi su veoma uski pa nemate prostora da se pomjerite. Šta biste uradili? Većina ljudi bi se okrenula i rekla: "Izvinite, molim vas, možete li malo >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << da se pomerite", ili nešto slično.

A sada zamislite da nemate mogućnost govora. Mogli biste ga značajno pogledati, a ako ne shvati poruku, u konačnom biste pribegli fizičkim metodama – ispravili ruku da ga zaustavite ili ga čak odgurnuli, piše Pet Magazine.

Mogućnost komunikacije je veoma važna kako za ljude tako i za pse. Režanje je perfektan način upozorenja koje u grubom prevodu može da znači: "Hej, ne sviđa mi se to", "Ne prilazi bliže!" ili "Molim te, prestani to da radiš".

Psi kao što znamo ne mogu da govore, pa je režanje odličan način da upozore druge pse ili ljude da im situacija nije prijatna i tako preduprede sukob.

Međutim, ljudi su oduvjek režanje psa doživljavali kao prijetnju. Zato najčešće na ovaj vid pseće komunikacije reaguju zabrinutošću i strahom, potpuno nesvjesni da je režanje zapravo dobro i korisno – objašnjava Nikol Vajld, profesionalni trener i višestruko nagrađivana autorka desetine knjiga o ponašanju pasa.

Prema njenim riječima, naravno da nije poželjno da pas reži na svog vlasnika, ali umije biti korisno jer je to neagresivna forma komunikacije.

Bez obrzira na to da li pas reži na drugog psa ili na čovjeka, to je znak upozorenja. Da je pas htio da napadne – napao bi. Režanje bi trebalo da spriječi agresiju, a ne da je izazove.

Međutim, mnogi vlasnici to ne razumiju pa brane psima da reže i kažnjavaju ih kad to učine.

Tako pas uči da režanje vodi kažnjavanju i potiskuje ga, što često dovodi do ujeda bez upozorenja.

Kao trener, vidjela sam mnogo takvih primera tokom godina, i svi su bili teški i veoma izazovni za rehabilitaciju – otkriva Vajldova.

Režanje ima spektar inteziteta. Ako se vrhunac tona počne produbljivati, pseći nivo uzbuđenja postaje intenzivniji. I govor tijela takođe pruža dragocjenu informaciju.

Pas koji stoji ukočeno i još uvijek reži (u odnosu na situaciju kad se povlači usled straha), on sakuplja svoju energiju i drži mjesto što može predstavljati nestabilnu stiuaciju i mogućnost za napad i ugriz. Režanje tokom povlačenja, pak, predstavlja ponašanje puno straha i zbunjenosti, kad pas pokušava da otjera tu veliku i strašnu prijetnju.

Vajldova savjetuje da kada se suočimo s režanjem psa, bilo da je riječ o našem mezimcu ili tuđem psu, najbolji plan je što prije smiriti situaciju.

U tom trenutku, pseći nivo intenziteta uzbuđenja je već povišen i ne želite da vičete ili još gore, primijenite fizičku silu, jer bi te stvari zasigurno dovele do ujeda.

Umjesto toga, gledajte naniže i u stranu. Ovakav govor tijela psu pokazuje da ne predstavljate prijetnju, a vama omogućava da na psa motrite perifernim vidom. Polako se udaljite. Ne okrećite se sve dok možete, jer su neki psi spremniji za napad s leđa. Ako vam se ova situacija dogodila s vašim ljubimcem, pozabavite se situacijom koja je izazvala režanje u nekom drugom trenutku, kad pas bude smiren.

Na primjer, ako je vaš pas počeo da reži kad ste mu dodirnuli šape, to je znak da lagano počnete s navikavanjem svog psa na dodir ovog dijela njegovog tijela, kako bi promijenio neželjeno ponašanje – savjetuje Nikol Vajld.

I zapamtite, režanje je jednostavno način komunikacije. Ako odvojimo trenutak da procijenimo uzrok režanja, umjesto da se odmah postavimo kao da je pas uradio nešto pogrešno, reagovaćemo prikladno.

(NN/b92.net)

Nastavak na Nezavisne Novine...