Izvor: SandzakPress.net, 21.Mar.2016, 16:55   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pešter: Osnovci od kojih svi okreću glavu

Sjenica – U požaru koji je prije tri godine zahvatio odjeljenje OŠ “Jovan Jovanović Zmaj” u selu Dujke na Pešteru uništeno je sve što je ova škola imala, a učenici i njihova učiteljica ostali su “na poljani”, bez osnovnih uslova za rad. Angažovanošću roditelja i dobrom voljom mještanina Šaipa Čolovića, koji je uz minimalnu nadoknadu školi ustupio svoju brvnaru, šestoro osnovaca i njihova učiteljica Ajsela Mašović nekako su skrpili jednu učionicu u kojoj sada uz pomoć >> Pročitaj celu vest na sajtu SandzakPress.net << štapa i kanapa, izvode nastavu. U 21. vijeku! Uslovi su veoma loši, nemamo vodu, sredstva za higijenu, nemamo potrebna učila, WC je poljski, brvnara je bez struje…. Ali nekako se snalazimo, ne propuštamo ni jednu lekciju i, hvala bogu, djeca su nam dobri đaci, priča učiteljica Ajsela Mašović koja svakodnevno đačkim kombijem, zimi po snijegu i mrazu, iz Sjenice do sela Dujke i obratno prevali po 25 kilometara. “Struju nam je, posebnim kablom, pozajmila komšinica baka Elmaza Čolović, ali samo za sijalicu, ne smemo ništa drugo da uključimo, neka hvala joj od srca i na tome”, objašnjava ova mlada žena, koja sem ljubavi i entuzijazma nema nijedno drugo sredstvo za svoj posao. Jedan od šestoro učenika škole u Dujkama dijete je sa posebnim potrebama i za njega učiteljica ima specijalan program, ali ne i rekvizite. “Potrebne su nam razne kockice, slagalice i slovarice predviđene programom za ovakvu djecu i jedna veća računaljka kako bi i ovo dijete moglo lakše da prati nastavu”, apeluje učiteljica Ajsela. Uskraćena radost“Teško je opisati radost kada je ovim đacima nedavno stigao polovni kompjuter iz Austrije. Poslao ga Emir Muratović, sin poznatog humanitarca Hida Muratovića, ali ne smijemo da ga uključimo, pa ga djeca gledaju kao najlepši dar koji ne smiju da dodirnu… Snalazimo se kako sami znamo i umijemo, ali se ne predajemo i borićemo se, obećava učiteljica”. Selo trenutno ima 25 domaćinstava, ali i 12 mališana koji će narednih godina postati đaci, što znači da ovo mjesto ima perspektivu. U opštini i Ministarstvu prosvjete do sada nije bilo nikakve inicijative, a izgleda ni dobre volje, da se izgorjela škola obnovi ili sagradi nova… U Sjenici su odavno na nas zaboravili, a ako brvnara jednog dana zatreba vlasniku, djeca će nam ponovo ostati na ulici, žali se mještanin Amir Čolović i naglašava da su i mališani iz ovog sela i njihova učiteljica zaslužili bar minimalne uslove za rad. “Zna se ko treba da gradi škole i brine o djeci. Ako ovo pročitaju naši ljudi u bijelom svijetu, a žele da nam skromno pomognu, poručujemo im da su nam najpotrebniji: džoger za čišćenje poda i najosnovnija sredstva za higijenu, bar nekoliko fudbalskih lopti, u nekoj srećnijoj varijanti i jedan sto za stoni tenis, jer zimi ne možemo napolje na fizičko, možda i jedan koš u dvorištu… Za nekoliko stotina eura mogli bismo da dovedemo struju, kako je više kablom ne bismo pozajmljivali, a djeca bi voljela televizor, laptop sa uređajem za bežični internet, koji uzgred ne možemo da platimo, nešto od novijih nastavnih učila…. O svemu tome sada samo maštamo”, poručuje učiteljica. Izvor: vesti-online.com

Nastavak na SandzakPress.net...