Izvor: Nezavisne Novine, 15.Nov.2015, 10:07   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Novinar »Nezavisnih« u Bukureštu: Grad aleja i ljubaznih ljudi (FOTO)

Iskreno priznajem da o Bukureštu, glavnom gradu Rumunije, nisam znao mnogo prije nego što sam ga posjetio.

Sve se uglavnom svodilo na nekoliko istorijskih epizoda koje smo učili u školama ili o kojima smo se informisali na televiziji, poput istorijskog događaja rušenja tadašnjeg rumunskog predsjednika Nikolaja Čaušeskua, čiji je pad označio početak sloma istočnog bloka i komunizma u Evropi.

Kada sam dobio poziv misije OEBS-a BiH da prisustvujem konferenciji >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << o terorizmu koja se održavala u tom gradu, iskreno sam se obradovao.

Sam grad me pozitivno iznenadio. Ulice i aleje su prelijepe, grad je pun parkova i zelenih površina, a ljudi su, iako nešto siromašniji nego što sam mislio, veoma ljubazni, kulturni i dobronamjerni.

Cijene su više nego što smo očekivali. Iako smo očekivali da će nam u taksi prvozu slijediti "šišanje" sa cijenama, često karakteristično za velike gradove jugoistočne Evrope, to se nije desilo. Bilo da ste na aerodromu i hotelu, oni vam zovu taksi, dobijete ceduljicu s brojem vozila i cijenom koju možete očekivati. Taksi služba zaista funkcioniše besprijekorno, a kuriozitet je da smo se vozili u dačiji koja je prešla 400.000 kilometara, a koja uopšte nije izgledala loše za toliku kilometražu.

Osim toga, taksi nije skup. Prosječna vožnja po centru grada neće vas izaći skuplje od pet do šest evra.

Stari grad je veoma lijep i uređen. Veliki broj kafića, šetališta, mnogo ljudi i turista, zelenila i drveća upotpunjuju ugođaj.

Dodatni plus koji smo dobili pri obilasku grada jeste što smo imali odličnog domaćina - Ninu Sajić, ambasadorku BiH u Rumuniji, i Radomira, službenog vozača u Ambasadi.

Vremena je bilo malo, tako da ga je valjalo dobro iskoristiti. U prilog nam nije išla strahovita saobraćajna gužva, koja je u tom gradu gotovo rutina. Puževim korakom pomicali smo se od Nacionalnog teatra u samom centru grada, gdje nam je bio hotel, pa do zgrade parlamenta koju je sagradio Čaušesku, a čije veličanstvene konture ni po koju cijenu nismo željeli propustiti. Radi se o jednoj od najvećih zgradi parlamenta na svijetu, koja navodno ima čak 1.100 prostorija. Čim smo izašli iz automobila, uvjerili smo se da se zaista radi o impresivnoj zgradi. Čak i više stotina metara daleko od glavnog ulaza Palate parlamenta nemoguće je napraviti fotografiju a da cijeli objekat stane u okvir.

Nastavljamo vožnju prema najvećem gradskom jezeru, a Radomir nam tvrdi da je u pitanju kompletno vještačko jezero koje se zimi ispumpava, a ljeti se vraća voda. Jezero je ogromno, a da nije bilo prohladno jesenje poslijepodne, izgledalo bi kao neka ljetna rivijera negdje na hrvatskoj ili crnogorskoj obali. Drveni mostići, kafići i restorani, stvarno vam daju utisak da se nalazite na nekoj morskoj obali. Pretpostavljam da je ljeti, kada upeknu vrućine, jezero odlična prilika da se uz njegove obale stanovnici rashlade.

Ambasadorka nas je počastila pićem i večerom u lokalnom "Hard Rock kafeu". I sam restoran izgleda više nego impresivno jer su na svojim zidovima imali instrumente ili dijelove garderobe gotovo svih važnijih rok umjetnika - tu su bili predmeti koji su pripadali Hendriksu, članovima "Pink Flojda", "U2", "Metallice", "Guns'n'Rosesa", "Queena" i mnogih drugih... Ljubazni konobar nas provodi kroz kafe, koji gotovo da izgleda kao muzej. Kaže nam da je u pitanju najveći "Hard Rock kafe" u istočnoj Evropi. Od čuvenog amsterdamskog, kaže, veći je barem dvaput.

Nakon zdravice, odlazimo kući. Opraštamo se sa našim domaćinima zahvalni što su nam omogućili pogled izbliza na rumunsku prijestolnicu. Sutradan povratak kući. Odlazimo s željom da se jednog dana vratimo opet. I da svima preporučimo da odu, ako im se ukaže prilika.

Nastavak na Nezavisne Novine...