Izvor: Nezavisne Novine, 17.Jan.2016, 10:13 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Mirsad Sedić, sanski imam zaljubljenik u planine (FOTO)
Planinarenje je velika životna ljubav i hobi Mirsada Sedića, imama Hamzibegove džamije u Sanskom Mostu, najvećeg islamskog vjerskog objekta u gradu na Sani. Sedić kaže kako su ga planinski visovi i vrleti začarali još u djetinjstvu i ranoj mladosti, a da se planinarenju ozbiljno posvetio u poslijeratnom periodu.
"Prije mnogo godina prijatelji su mi poklonili knjigu 'Zaboravljena ljepota' Matijasa Gomeza, koji je bio poznati planinar. On je planinario po našoj zemlji i opisao >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << planinske visove Bosne i Hercegovine na tako živopisan način da sam poželio da se uspnem na svaki od njih", kaže Sedić.
Od 12 planinskih vrhova u BiH, čija visina iznosi preko 2.000 metara, samo je jedan na koji se ovaj sanski imam nije uspeo.
"To je najviši vrh planine Ljubišnja, koja se nalazi na granici sa Crnom Gorom. Još nisam imao priliku da posjetim tu čarobnu planinu koja skupa sa Maglićem i Volujkom čini najviši dio bosanskohercegovačkih Dinarida na tom geografskom prostoru", kaže Sedić.
On već godinama brižljivo vodi dnevnik o svojim pohodima i namjerava da ga jednog dana objavi u formi knjige. Vodi preciznu evidenciju o svemu, te je ukupno 49 planina na kojima je do sada boravio.
"Bjelašnica, Treskavica, Grmeč, Zelengora, Prenj, Volujak, Grmeč, Jahorina, Konjuh planina... Svaka je planina za mene poseban doživljaj, pa čak i kad neku posjećujete više puta. Kad se pripremam za uspon obuzme me neobična trema, kao studenta kad polaže težak ispit pred profesorom", sa smijehom kaže Sedić.
Izdvaja uspon na Zeleni vrh, najviši planinski vrh Maglića, dodajući kako je jedinstven osjećaj popeti se na krov Bosne i Hercegovine. Sedić kaže kako najčešće planinari sa prijateljima iz Planinarskog društva "Mulež" iz Sanskog Mosta, te da obično koriste poznate i obilježene staze i puteve.
Da planinarenje može biti opasno svjedoči i nekoliko slučajeva kada je zalutao u planini.
"To mi se dogodilo prilikom pohoda na Zelenu glavu, najviši vrh planine Prenj, koju zovu još i bosanskohercegovački Andi. Predjeli te planine su slični kao jaje jajetu, tako da sam u jednom trenutku konstatovao da sam se izgubio. Na svu sreću, danas postoje mobilni telefoni i navigatorski uređaji pa sam se brzo izvukao iz te situacije", priča sanski imam.
Dodaje kako su domaće planine izuzetno ćudljive, pa planinari često upadnu u vremenske neprilike. Kaže kako se njemu to dogodilo nekoliko puta, a najopasnije je bilo na Klekovači, kada su se u kratkim vremenskim razmacima smjenjivali kiša, snijeg i led, uz grmljavinu i orkanske udare vjetra.
"Kada smo se uspeli na vrh Klekovače, ispod nas je bjesnilo nevrijeme, sijevale su munje i obasjavale krajolik kilometrima uokolo. Bio je to zaista veličanstven prizor. Tada shvatite koliko je čovjek mali i bespomoćan u poređenju sa silama prirode i Božjom voljom", naglašava Sedić.
Baveći se omiljenim hobijem, kako kaže, sklopio je brojna prijateljstva s planinarima iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, dodajući kako se ljudi iznenade kad im kaže da je vjerski službenik.
"Održavam kontakte sa svim planinarskim društvima u zemlji i nedavno sam kontaktirao kolege iz Trnova, koji su organizovali pohod na Treskavicu. Sudjelovao sam u njihovom pohodu kao jedini Bošnjak u ekipi, a oni su se nemalo iznenadili kad sam im rekao da sam imam. U početku je bilo malo nelagode koja je brzo otklonjena jer planinarima nije važna politika, niti ko je koje nacionalnosti ili vjere", kaže Sedić.
Ovaj imam svaki trenutak slobodnog vremena koristi za izlete u prirodu i kaže kako u narednim godinama želi planinariti po bivšoj Jugoslaviji. Na kraju dodaje kako ga smeta kad neko kaže da je osvojio neku planinu ili planinski vrh.
"Planina se ne može osvojiti, samo se možete popeti na nju i to ako vam ona dozvoli. Planinarenje bih preporučio svima jer je to jeftin i atraktivan sport, a o zdravstvenom aspektu ne treba trošiti riječi", kaže Sedić.
Nastavak na Nezavisne Novine...
